U političkim krugovima izbija afera za aferom. To znači samo jedno. Izbori kucaju na vrata. Razotkrivaju se stare tajne, pokušavaju se oboriti protivnici. Sve što smo smo već imali prilike vidjeti i prethodnih godina. No, koliko je njih za svoje grijehe platilo svoju kaznu? Kakvu smo poruku time dobili? Odgovor na to ni ne moramo pisati.
Potres je dobro prodrmao i Sisačko-moslavačku županiju te pod svjetla reflektora javnosti iznio župana Ivu Žinića i njegove dugogodišnje tajne o nekretninama. Ovaj je čovjek čak 25 godina živio u kući koju mu je dodijelila država plaćajući najamninu samo sto kuna, a od 2008. ni kune. Potom se otkrilo i da je suvlasnik kuće u Marinbrodu, a njegova supruga suvlasnica jedne kuće u Glini. Uz to koristi jednu drvenu kuću kojoj formalno nije vlasnik. Sve to njemu nije nimalo sporno. Živi lagodno na grbači države. Pitam se koliko samo takvih Žinića ima u Hrvatskoj, a da ih još nitko nije razotkrio?
Hoće li se na izborima karte promiješati, zapuhati neki novi vjetrovi i baciti s trona sve Žiniće u Hrvatskoj? S obzirom na sve već viđeno kod nas, nisam neki optimist po tom pitanju. Ljudi glasaju više-manje za iste. Novih lica je zaista jako, jako malo i nisu previše poznati javnosti.
Ako se samo malo osvrnemo oko sebe u Međimurju, na čelu općina su jedni te isti ljudi već godinama, a neki i desetljećima. Posebno je to vidljivo u jako malim sredinama. Neki od njih rade i dva posla, i to u državnim institucijama. Svaka čast onima koji jedan i drugi posao obavljaju korektno. No, nikako nije korektno nazivati se volonterom i za to primati volontersku naknadu. To je pljuska svim onim pravim volonterima koji zaista volontiraju bez da na tome zarade jednu kunu. Ako si volonter, budi zaista volonter. I nazovi svoju naknadu pravim imenom. Ako dobro radiš svoj posao, normalno je da se i to pošteno plati. Osim ako je obrnuto.
