Iza ovakvog čudnog naslova krije se baš takva priča. Zapravo nije čudna, nego je čudnovata. Ovo sam ljeto posjetila Brijune. Otok u koji se vidno ne ulaže ostala je prekrasna priroda. Možda je to bio i jedan od motiva posjeta nove ministrice turizma, ali krenimo redom.
Na početku našeg izleta posjetili smo muzej u kojem se nalaze fotografije svih dužnosnika, državnika i svjetske kreme koji su na Brijune stigli u Titov posjet. U tijeku razgledavanja muzeja uočili smo manju grupu, dvije žene i muškarca koji su slušali drugog muškarca za kojeg smo u početku zaključili da je vodič. No, nije bio vodič nego ravnatelj Brijuna. Kasnije nas je ruta razgledavanja odvela u Safari park, pa do slonice Lanke.
Ponovno smo vidjeli istu grupu ljudi koji su ovog puta ušli u inače zaključani dio, kako bi bili što bliže slonici. Zatim je stigao čovjek s kantom punom voća i povrća kako bi slonica ručala. Međimurci inače slove kao sramežljivi narod, ali i mi smo željeli vidjeti iz blizine slonicu. Nismo se ni snašli i već smo bili u “zabranjenom” dijelu kaveza kako bi mogli hraniti slonicu. U toj cijeloj situaciji nismo na prvo shvatili s kim smo.
Magično je bilo vidjeti Lanku iz takve blizine. Koža joj je nevjerojatno gruba, a željela je jesti tek kad joj se mrkva, jabuka ili banana stave direktno u usta. Ovo jedinstveno iskustvo mogu zahvaliti Tomici koji se “izborio” da i mi dođemo do tog dijela kaveza. Iako nas je na početku bilo malo strah, na kraju smo se sprijateljili s Lankom i nadamo se ostali joj u dobrom sjećanju. Na završetku kad smo svi malo bolje pogledali shvatili smo da smo cijelo vrijeme bili u društvu nove ministrice turizma i njezine tajnice.
