Sve popularniji datum postaje 4. svibnja tako da ga i želim sve manje mogu “privatizirati” kao svoj dan. Naime, tog dana je neslužbeno završila najveća opasnost od koronavirusa u Hrvatskoj i zdravstveni sustav se konačno počeo vraćati u normalu. Barem nas je tako uvjeravao ministar i Stožer.
Svi su očekivali da će se nakon toga zdravstveni sustav pokrenuti, jer nitko ne zna kako teške mogu biti posljedice toga što dva mjeseca nije bilo specijalističkih pregleda, pretraga ili operacija, osim onih superhitnih. Od ili s koronavirusom u Hrvatskoj je umrlo 100 ljudi, dok tek treba vidjeti koliko će ljudi umrijeti zbog toga jer nisu mogli dobiti na vrijeme zdravstvenu uslugu.
Tako nam se ovih dana javljaju pacijenti koji imaju velikih problema oko obavljanja pretraga i još nekih bolničkih usluga. Naime, mjesec dana kasnije od “otvaranja”, zdravstvo u praksi još uvijek ne funkcionira onako kako nas svi koji su unutar njega uvjeravaju, kaže nam čitateljica kojoj je bez obavijesti otkazan specijalistički pregled u ŽB Čakovec.
Ispričala nam je cijelu priču, potkrijepivši je činjenicama te zatražila anonimnost kako bi izbjegla eventualne probleme u zdravstvenom sustavu, čije će usluge trebati još sigurno neko vrijeme. I nije jedina, jer nakon što smo najavili temu ovog broja: Zašto se otkazuju i prenaručuju pretrage u našoj bolnici!?, od dvadesetak čitatelja koji su se javili komentarom na fejsu Međimurskih novina, 90 posto je onih koji imaju sličnih problema.
Međutim, u našoj bolnici umjesto da svi prionu poslu, dio liječnika se najprije bacio “u politiku” jer nisu zadovoljni sa stanjem u bolnici. Oni bolje upućeni kažu, ali se nažalost to ne usude glasno reći na čelu s bolničkim ravnateljom, da neki koji su već mjesecima najglasniji, nisu prije svega zadovoljni sa stanjem u travnju i svibnju na tekućem i žiro računu.
Primanja po svim stavkama (plaća, prekovremeni, dodaci za šefovske pozicije, dodatak za staž, dežurstvo, pripravnost, rad u poslijepodnevnoj ili noćnoj smjeni, rad u subotu ili nedjelju, rad “u fušu” i to nije sve) nisu bila kao inače, nego su za par tisuća kuna manja.
Što je i normalno jer 80 posto bolničkog osoblja nije bilo “na prvoj crti” obrane od koronavirusa. Da se razumijemo, nisu doktori dobili 6000-7000 kuna plaće umjesto 10, nego su im za nekoliko tisuća kuna bila manja ukupna primanja. U Međimurju kao što je poznato prosječna plaća iznosi oko pet tisuća kuna, dok u bolnici liječnici s dvadesetak godina staža imaju primanja dvije-tri tisuće eura, a neki i više. I nije problem jer svi ih trebamo. Neka doktor zaradi pošteno i nekoliko međimurskih plaća, ali ponekad bi neki njihovi “glasnogovornici” trebali biti realniji, jer živimo i radimo u Hrvatskoj, a ne u Njemačkoj.
Uglavnom, jednima nije odgovarao, kao ravnatelj, dr. Robert Grudić, drugima sad ne odgovara dr. Tomislav Novinščak. Baš me zanima koji bi im to ravnatelj odgovarao, a da barem malo želi uvesti reda u bolnički sustav. Stoga smo dali podršku jednom i drugom jer su imali prioritet barem nam se outsajderski tako čini(lo), uvesti kakav-takav red.
Opet ponavljam da to nije lako nijednom ravnatelju jer otpori bilo kakvim promjenama snažni su kako u ovom, tako i u svim drugim dijelovima javnog sektora koji se ne želi mijenjati.
Stoga što se tiče odgovornosti, ravnatelj bi trebao odgovarati prvenstveno ako su nezadovoljni pacijenti, a ne zbog toga jer se buni (ne)zdravstveno osoblje ili političari. Kod nas je stalno obrnuto.
