Protekli tjedan obilježila je smrt princa Filipa, snijeg i naravno nezaobilazna korona. Princ Filip doživel je lepa leta, kak bi se to reklo po “domačem”. Umrijeti u stotoj godini kao suprug najdugovječnije vladarice Velike Britanije, kraljice Elizabete, nije baš tako preloša stvar. No, nikad nije dobro vrijeme za umrijeti, pa je tako i mene ta vijest nekako pogodila. Možda i zbog toga jer sam pogledala sve epizode popularne serije “Kruna” koja prati život kraljevske obitelji.
Snijeg nas je sve neugodno iznenadio. Čak i kad ga najave na vremenskoj prognozi, duboko u sebi se nadam da su pogriješili. Isto tako ne može stalno ni biti sunce i ugodnih 20 stupnjeva. Za takvo što bih se trebala preseliti u druge krajeve. No, isto tako snijeg u travnju, kad već sve propupa, nije normalno. Vrijeme se pomaknulo u naprijed za jedan cijeli mjesec, pa je tako još i u svibnju vrlo hladno, a u studenom znamo biti u laganim jaknama.
Korona je i dalje tu. Iako se sad već i meni čini daleko od kako sam se zarazila, svaki put kad pomislim, a pa ide sve to na bolje, brojke počnu rasti. Scenarij kolone ljudi iz studenog i prosinca prošle godine kako čekaju na red za testiranje se ponavlja. Zbog uhodanosti i dobre organizacije sve se to odvija u relativno dobrom ritmu, sve veće brojke i u Međimurju nisu baš obećavajuće. No, mantra je i dalje ista, da će uskoro biti bolje.
