Novi početak svatko doživljava na svoj način. Nekima je početak 1. 1., drugima početak proljeća, a nekima rujan kada počinje nova školska godina. Ja imam dva početka. Jedan je onaj na početku siječnja jer ipak je to start nove godine. Kreće rotacija još jednog ciklusa u godini.
Vrijeme za novu životnu energiju, kao i nove ili barem neke drugačije odluke. I dok govore da je treći ponedjeljak u siječnju najdepresivniji dan u godini, mogu vam reći da je meni ovaj bio sasvim dobar. Čak je bio i sunčan dan. Jasno je zašto su to vrijeme proglasili najdepresivnijim u godini. Zima je tek na svojem začetku, proljeća još nema na vidiku. Iza nas je konzumeristička ludnica zvana božićni i novogodišnji praznici i sad je vrijeme za vraćanje u realnost.
U ovo su doba svi neki virozni i gripozni. Kolektivno nam fali vitamina D, pa se često osjećamo kao da je netko iz nas isisao životnu energiju. No, to ne mora biti tako. Jer čim prođe siječanj, stiže mjesec fašnika i ljubavi, a on već nagovješćuje visibabe, jaglace i povratak svježe energije proljeća. Znam da se svi obožavatelji zime neće sa mnom složiti, no to je isto u redu. Zato postoje različitosti.
Moj drugi početak je onaj nakon ljeta. Početkom rujna opasno mi na pamet počinju padati na pamet razne ideje. Upisivanje tečaja, učenje novih jezika, kao da se, čim zahladi, i moja glava ohladi. Jer tko razumski može razmišljati po paklenim vrućinama. Tako da je taj rujan kao početak u mojoj glavi ostao još iz djetinjstva. Prošlo je dugo, toplo ljeto. Bezbrižnost i zezanje potrebno je malo ostaviti sa strane i krenuti u realne obveze koje donose nove spoznaje. I dok razmišljamo kada će doći taj rujan, vjerujte, bit će to i prebrzo. Zato treba uživati u svakom godišnjem dobu.
