Pretjerivanje s puricom, kolačima i sim kaj kcoj ide

Kad mi netko spomene blagdane, u prvi mah uvijek pomislim na sav onaj stres koji nam predstoji. Prvo se u našem novinarskom poslu zaredaju događaji, konferencije, sjednice pa radni dan tih tjedana potraje do kasnih večernjih sati. Prijašnjih je godina Božić pao usred tjedna pa je kaos bio još i veći jer naše novine izlaze petkom, no preživjeli smo. Ove godine konačno možemo barem djelomično uživati u blagdanima.

Osim prenatrpanosti na poslu, tih dana na red dolazi i sve ono čišćenje koje ostavljamo za kraj. Slijedi ukrašavanje doma i šećer na kraju – pečenje kolača bez kojih je Božić nezamisliv.

Blagdansku trpezu obogaćujemo čupavcima, krašuljcima, šubaricama, ruskim kapama, vanilin-kiflicama, krešentima i lincerima pa i onim kremastim kolačaima od kojih nam cure sline iako su nam želuci već od bogatog ručka bili puni. Ove godine u mojoj smo familiji odlučili skresati kolače jer nema to više smisla. Maksimalno ćemo ispeći dvije vrste kolača i to je to. Neće više ostati kolača, a mi ćemo, barem ženski dio familije koji pazi na liniju, ostati lakše barem dvije kile.

Nakon svih tih predradnji na sam Božić slijedi kuhanje ručka. Kod nas je nezaobilazna juha s domaćim rezancima, potom slijedi govedina s hrenom i naravno tradicionalna purica s mlincima i zelena salata. Sve to zalijemo na kraju nekom od  butelja naših vinara. Navečer se ponavlja postupak iako smo svi već puni. Ali to je Božić i damo si oduška. Ove godine dan nakon Božića pada u nedjelju pa će biti sličan prethodno opisanom procesu. Nakon toga malo ćemo se šparati do Nove godine pa ponovno pretjerati tog vikenda. Nakon toga slijedi reset u glavi. Reset od hrane, posla i svega ostaloga i prilika za nove stvari. Do tada odmarajte, guštajte u stvarima koje volite i samo laganini. Sretan Božić!

Ostavi komentar