Povjerenje u poslovanju i društvu

Iako često zanemarivano i nedovoljno cijenjeno i u poslovnim odnosima, povjerenje je u realnom gospodarstvu i poduzetništvu, posebno onom mikro i malom poduzetništvu, temelj funkcioniranja. U situacijama kada nedostaje kapitala, kada postoje samo ideje i planovi koji se tek moraju realizirati, kada se pojavljuju teške situacije i problemi ili pak nastaju dugovi koji dovode u pitanje opstojnost cijelih projekata o kojima ovise i i radna mjesta, povjerenje između članova poslovne grupe, zajednice ili jednostavno ekipe koja radi na istim zadacima i poslovima, od presudnog je značaja. Sve drugo će se moći riješiti, kapital pribaviti koristeći zajedničke napore, naći nova rješenja za razvoj ili popravljanje lošeg stanja, ali ako ne postoji međusobno povjerenje sudionika poslovnih procesa, do finalno pozitivnog ishoda neće moći doći.11

Ista situacija se vrlo lako s takve male grupe ljudi može preslikati i na cijelo društvo, na sve nas zajedno kako se ponašamo i odnosimo jedni prema drugima, prema zajedničkim stvarima, predmetima i događajima, a tada i prema vlastitoj državi i onome što smo iz nje stvorili i kako u njoj funkcioniramo. Međusobni odnosi građana temelj su svakog razvoja zajednice, ali to isto ne primjenjujemo na nekoj vlastitoj definiciji shvaćanja društva kakvo želimo i trebamo, posebno što se tiče gospodarskog uređenja države. Priznali mi to sami sebi ili ne, doslovno svatko kreira neku svoju priču ili misao, zbog čega neki s mislima još uvijek žive na sjećanjima gospodarskog sustava u vremenima otprije tridesetak i više godina, dok se mlađe generacije toga niti sjećaju niti imaju potrebu za razumijevanjem nečijih nostalgičnih dana. Istovremeno je prisutna vrlo visoka financijska nepismenost većeg dijela odraslih građana kao i nedovoljno ulaganje u financijsku pismenost djece i učenika.

Naš obrazovni sustav do sada još nije pokazao usmjerenje k stvaranju zrelih stavova građana vezano uz osobne financije i poduzetništvo, a u sumi svega i stavove prema našem zajedničkom tzv. javnom novcu i načinima raspodjele istoga. Zbog svega toga, svatko u tim svojim razmišljanjima okreće priču i problematiku na svoju stranu, pri čemu nestaje međusobnog povjerenja te se stvaraju međusobni sukobi zbog različitih mišljenja, a mogućnost da zajedno gradimo neko bolje društvo u modernom europskom okruženju se poništava.

Razina povjerenja običnih građana ali i građana koji su poduzetnici prema institucionalnim okvirima u kojima živimo i poslujemo pokazuje i stupanj razvijenosti društva. Naša država trenutno izuzetno zaostaje u pitanju međusobnog povjerenja među cjelokupnim stanovništvom. Kršenje normi, česte izmjene zakona, korupcija i nepotizam koji su postali već društveno skoro potpuno prihvatljivi, a posebno neprincipijelni političari koje smo zapravo mi sami birali da vladaju u naše ime i za nas, predstavljaju samo potvrdu ne samo da ne vjerujemo ljudima oko sebe, nego niti sebi.

Društva u kojima je razina povjerenja veća, imaju manje korupcije. U Hrvatskoj je politika sa svojim lažima i obmanama premrežila naše društvo sa svojim načinom rada i funkcioniranja. No, pravi poduzetnici, i to posebno oni mali, ne funkcioniraju tako. U pravom poslovanju međusobno povjerenje mora postojati, budući da se tada poslovi ne bi mogli niti dogovarati, niti izvršavati. Mogu li zapravo oni biti primjer kakvo bismo društvo trebali postati?

Ostavi komentar