Potičemo li doista žensko poduzetništvo?

Iako je žena u Hrvatskoj u natpolovičnoj većini po broju stanovnika, njihova prava su često umanjena ili na neki način oslabljena. Za žene je, budući da su biološki predodređene za majčinstvo, normalno da funkcioniraju drukčije od muškaraca, koji počesto svojim dokazivanjem i potrebom za isticanjem poslovnih uspjeha zarobljavaju svijet u svoje okvire. Žene su zapravo poznate po sposobnosti multitaskinga, tj. istovremenog obavljanja više različitih zadataka, pa mnoge žele istovremeno biti i majke i poduzetnice, što je prilično stresno kada su djeca mala.

U posljednjih nekoliko godina broj žena poduzetnica se u Hrvatskoj povećao na četvrtinu od ukupnog broja poduzetnika. Ipak, od svih postojećih, prva prepreka daljnjem uspješnom razvoju ženskog poduzetništva u Hrvatskoj je financijska nesigurnost i teškoće u pribavljanju početnog kapitala za poslovne projekte. U tom cijelom zbiru želje, vizije, volje, predanosti, ali i velikog straha od neuspjeha i stresa kojeg svaki poduzetnik prolazi, posebno u svojim počecima, s početkom ove godine država je ponovno svojim propisima dodatno zakomplicirala priču, a o čemu se premalo govori.
Riječ je o ženama koje su svoju egzistenciju uzele u vlastite ruke i koje se bore za opstanak na tržištu. Ništa im ne pada s neba, a uz svoj vlastiti posao su i majke. Iako su nove izmjene Zakona o doprinosima od 01. siječnja 2019. godine pogodile sve direktore (i muške i ženske), ovaj problem možemo pogledati konkretno i sa strane žena poduzetnica, koje su uz to i majke, te vidjeti kako takvi loši zakoni utječu upravo na nepoticanje, tj. oni zatiru žensko poduzetništvo.

Tako je izmjenom Zakona o doprinosima od 01.01.2019. propisana obvezna minimalna godišnja osnovica za obračun doprinosa za direktora – zaposlenog člana uprave, bez obzira da li on radio puno ili radno vrijeme. Problem za mlade žene poduzetnice je u tome što mnoge zbog majčinstva ne mogu ili ne žele raditi puno radno vrijeme, no zbog ovog zakona obveza za doprinose im je određena kao da rade puno radno vrijeme, te iznosi mjesečno oko 2.000 kuna. Jedino trenutno rješenje kako si one mogu pomoći i smanjiti te mjesečne troškove je u otvaranju paušalnog obrta koji ima manji iznos obveznih doprinosa, no država je ovim potezom dokazala da, umjesto da bude pomoć i potpora ambicijama i poduzetničkom duhu svih, pa tako i mladih majki, ipak joj je bitnije da bude apsolutni i kruti vladar našim životima.

Podjela između privatnog života i posla je za žene poduzetnice suluda zamisao, budući da je u praksi to neizvedivo, stoga je najbolja varijanta da svaka žena sukladno svojim obiteljskim i poslovnim obavezama nađe svoju formulu raspodjele dnevnog vremena, ili da čak i spoji u isto vrijeme svoje uloge majke i poduzetnice maksimalno koliko može. Svaka žena koja je i majka, teško bez podrške obitelji ili države kroz različite institucije ili ustanove, može slobodno razvijati svoj biznis. Vlasnica-poduzetnica si ne može nikako dozvoliti da ode na porodiljni dopust i da je nema godinu dana, posebno ako se radi o pokretanju nekih novih poslova ili projekata. U poduzetništvu, žene su ogromni neiskorišteni potencijal koji prvenstveno traži slobodu mogućnosti i odlučivanja. Zbog toga bi i poduzetništvo trebalo maksimalno osloboditi bilo kakvih zabrana ili predrasuda, kako bi se i potencijal ženskog poduzetništva mogao što bolje razvijati. Nažalost, naša država još uvijek nije svjesna potencijala ženskog poduzetništva, zbog čega antipoduzetničku klimu kakva je kod nas prisutna, osjećaju najviše upravo žene.

Ostavi komentar