Posavca bi Vlada itekako trebala čuti, ali ne zbog odnosa HNS-HDZ

Nadmudrivanje između međimurskog župana Matije Posavca, njegove stranke HNS-a, predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i međimurskog HDZ-a doseglo je uoči sjednice Vlade u Čakovcu svoj vrhunac. Međutim, političke igre i igrice iza kojih sasvim sigurno postoji dublja pozadina, kako za oštru retoriku Posavca prema vrhu Vlade i HDZ-u i obrnuto tek trebaju ugledati svjetlo dana. 

Također, ovdje ima puno spina zadnjih dana što se točno događa u pozadini svega. Župan Posavec demantira većinu napisanog kada su u pitanju kalkulacije vezane uz njegove poteze i poručuje u Večernjaku, primjerice, da je priča o dogovoru s Bernardićem i SDP-om “preglupa da bi je komentirao i da nema veze ni sa čim”.

Zajedničke izjave Plenkovića i Posavca nakon čakovečkog susreta bile su “kamilica”, ali nisam siguran da je tu kraj priče i da će nakon svega na prije spomenutim političkim relacijama, početi teći “med i mlijeko”.

Što je točno donijela sjednica Vlade u Čakovcu? HDZ kaže da je u pitanju 3 milijarde kuna koje dolaze za razne projekte u Međimurje, župan Posavec nije bio uoči zasjedanja zadovoljan i kazao je da su u pitanju uglavnom već započeti projekti koje treba samo dovršiti, dok su prema Vladi upućeni novi koji traže (su)financiranje vezano uz EU predfinanciranje ili nacionalne fondove, ali oni nisu došli na dnevni red.

Uvijek je dobro kad se nešto (g)radi kod nas pa tako i zaobilaznice i sve drugo što se spominje ovom prilikom. Međutim, običnog čovjeka i dalje ponajviše zanima svakodnevni život. Primjerice da mu ostane nešto više novca u džepu nakon što primi plaću i da mu ne mora Vlada ili lokalna politika nešto “darovati”. 

Zbog toga je najbolji potez župana Posavca bio pokušaj da osim projekata na čakovečkoj sjednici Vlade staviti i neke životne teme, poput povećanja minimalne plaće ili rješavanja gorućeg pitanja nenamjenskog trošenja socijalne pomoći i drugih naknada dijela romske nacionalne manjine. 

Ono što je još važnije kada je retorika Matije Posavca prema središnjoj vlasti u pitanju, a izrekao ju je također u toliko spominjanom Nedjeljom u 2, situacija je u kojoj se u većem dijelu zemlje ništa ne mijenja, što je u Međimurju odavno standard. O tome nažalost većina nacionalnih medija šuti, jer su političke igrice oko toga “tko je koga”, još uvijek važnije od stvarnog života.

Administracija koja je u nekim županijama 4:1 u korist zaposlenih u javnom sektoru prema privatnome, za razliku od 1:4 u Međimurju ili selektiranja otpada koje nikako da krene u ostatku zemlje, dok smo mi već ispunili ciljeve koje je zacrtala EU za Hrvatsku pa zbog toga apsurdno moramo plaćati penale, to su itekako teme s kojima bi se ozbiljno morala pozabaviti Vlada kako bi Hrvatska krenula naprijed. 

Iako ni mi u Međimurju nismo uvijek zadovoljni kako politika i javni sektor odrađuju svoj dio posla, ali usprkos tome u mnogo toga smo miljama daleko od drugih koji bi pod hitno trebali učiti od nas. Nažalost, nisu otpori promjenama u velikom dijelu zemlje samo u javnom sektoru, već koliko čujem i u korporativnim tvrtkama koje imaju jedna pravila igre za Sjever zemlje, a druga za Jug zemlje. Planovi koje moraju ispunjavati zaposleni u svim sektorima puno su ambiciozniji za naše zaposlenike, nego drugdje i još k tome imamo manje plaće.

Siguran sam da oni koji o tome odlučuju znaju dobro da bi te stvari konačno trebalo “poravnati” i zbog toga još više boli činjenica da se to ne događa. 

Ispada da smo mi ovdje budale i svaka čast da je župan Posavec to javno kazao. Međutim, tako nešto svi u Hrvatskoj izbjegavaju čuti pa onda normalno da nitko nije prenio te njegove vrlo važne poruke.

Najveći hrvatski problem da nemamo veće plaće su visoki porezi te prekobrojna i vrlo često neučinkovito javna uprava. Međutim, nema političke volje da se počinje tako nešto rješavati. Zamislite samo da je novi ministar uprave prilikom preuzimanja mandata ove Vlade kazao da će birokraciju smanjiti za 10-15 tisuća ljudi? Kakva bi drama nastupila, koji otpori bi se javili.

Uglavnom, osim projekata koji su uvijek dobrodošli, najveći projekt u ovom trenutku za bolje sutra bila bi reforma javne uprave, njezina istinska digitalizacija kojom bi se automatski ukinuli deseci tisuća nepotrebnih radnih, a ne ova smijurija poput E-računa preko FINA-e i slično koji zadržavaju nesposobne ili donose nova zapošljavanja podobnih.

Ostavi komentar