Ponovno reforma radi reforme?

Iako su problemi poduzetništva u Hrvatskoj različite vrste, najveći problemi pojavljuju se ipak zbog prevelike i preglomazne države koja guši sve ono što nije direktno ona. Najveći problemi koje ističu poduzetnici odnose se na prevelika porezna opterećenja, različite parafiskalne namete, ali i česte izmjene propisa. Tako je ovih dana najavljena nova porezna reforma, više se niti ne zna koja po redu, pa se čini da je zadatak vlasti samo donositi nove propise, ali ne ih i redovito provoditi u djelo.   Iako su visoke porezne stope same po sebi velik teret i onemogućavaju razvoj poslovanja normalnih poduzetnika koji nemaju svoje poslove direktno vezane uz državu i javne proračune, veći problem je nestabilnost tih istih propisa koji se mijenjaju svake godine. Kao posljedica takve promjenjivosti, koja koristi samo državi, a nikako samim građanima, pojavljuju se i nestabilnosti u poslovanju poduzetnika, koji pak posljedično često puta ne mogu pružiti sigurno i dobro plaćeno radno mjesto svojim radnicima.

Kao jedan od većih razloga iseljavanja mladih sve se više spominje i činjenica da se u Hrvatskoj radnike nedovoljno cijeni niti da im se daje priznanje za svoj rad. Mladima po zapošljavanju najčešće niti ne trebaju odmah velike plaće i beneficije, no bitno im je da nakon završene škole dobiju priliku dokazati se i usavršiti u svojem poslu, te da počnu osjećati svoju vlastitu financijsku slobodu i stabilnost. Stoga niti mjera stručnog osposobljavanja koja se proteklih godina masovno provodi, ne može dati dugoročno izuzetne rezultate, budući da je od svega najvažnije da je poslovanje poslodavca stabilno, te da on ima doista i potrebu za zapošljavanjem tog radnika, kroz čiji rad će se i njemu povećavati zarada i dobit, a u konačnici tada i plaća samih tih radnika.

Da bi poslodavci to postigli, oni na samom startu trebaju stabilnost sustava u kojem posluju, a to je upravo ovaj kojega uređuje vlast. Najavljenom novom poreznom reformom uvelo bi se potpuno oslobođenje plaćanja poreza na dohodak za mlade do 25 godina života, a pedeset posto bi smanjeni iznos poreza na dohodak imali mladi od 25 do 30 godina. Zna li vlast zapravo što radi i da svojim postupcima stvara diskriminaciju po starosti? Zbog čega bi ti isti mladi, koji ionako nemaju toliko visoke plaće kao oni s višegodišnjim radnim stažom, trebali biti u posebnom položaju nego građani s obitelji? Zbog čega neprestano izmišljavanje tople vode, umjesto pojednostavljenja cijelog poreznog sustava koji bi baratao sa svega nekoliko jednakih poreznih stopa koje bi se mogle primjenjivati na sve? 

No, ipak, u tom smislu treba pozdraviti prijedlog kojim bi se omogućilo poduzetnicima da plaćaju vrtić i dopunsko i dodatno zdravstveno osiguranje svojih zaposlenika te da im se to priznaje kao trošak poslovanja. 

Drugi porez koji je najavljen da će ga se smanjiti od iduće godine je porez na dodanu vrijednost, koji bi trebao biti smanjen s 25 na 24 posto, a PDV u ugostiteljstvu bi trebao pasti na 13 posto, ali samo na hranu posluženu u restoranima. Ideje i prijedlozi su dobri, no i dalje ostaje sumnja u pozitivne namjere vlasti, budući je jasno da je ovo smanjenje PDV-a ciljano osmišljeno u izbornoj godini (budući da će 2020. godine biti parlamentarni izbori), isto kao što je i jasno da država nije nimalo smanjila svoje rashode, te da je gladna i željna novih prihoda od poreza. Stoga bi se vlast trebala zapitati jesu li ovakve mjere koje predlaže dovoljno dobre i kvalitetne da bi ojačale i probudile privatni sektor, kako bi on bolje poslovao, isplaćivao veće plaće radnicima, ali i kroz veću zaradu na kraju i više uplaćivao u državni proračun? Jer praksa pokazuje da ovakva „rasterećenja” nisu dovoljna, te da će pomoći samo djelomično, a i da će vlast negdje drugdje naći prihode koji će joj nedostajati.

Ostavi komentar