Politika bi se trebala crvenjeti od stida kad građani bježe od svoje zemlje?

Popis stanovnika već je mjesecima iza nas, a rezultati se ne pojavljuju. Cure procjene, otkrivaju šokantne demografske rupe. Još je šokantnija usporedba da smo u 30 godina izgubili milijun stanovnika, a susjedi Slovenci u to vrijeme narasli za 140.000 stanovnika.
To je podatak koji najslikovitije govori o (ne)uspjehu države. Zašto stanovnici bježe od svoje zemlje? Srećom da je prošlo vrijeme berlinskog zida, stražarnica i betonskih prepreka kojima je “narodni” režim sprečavao građane da pobjegnu “iz raja”.

Naši političari su ravnodušni prema bijegu građana. Olako su za to okrivili poduzetnike, jer ljudima isplaćuju premale plaće. Time zatvaraju oči pred osnovnom činjenicom da su plaće samo najslabija karika u lancu promašenih politika kojima se upravlja zemljom.

I nije visina plaće jedini razlog zašto mladi, oni srednje dobi i svatko onaj tko može, odlazi živjeti u urednije zemlje.

Da bi ljudi željeli negdje živjeti, mora im tamo biti lijepo. Moraju se osjećati sigurno i ugodno. Imati osjećaj perspektive i budućnosti.

U zemlji okruženoj skandalima u kojoj je zbog toga stvorena odbojnost suočavanja sa stvarnošću, ljudi bježe u banalnost, jer bi u protivnom već odavno prolupali.

Kod nas uspijeva samo negativna selekcija, rentijerstvo, spašavanje podobnih, PDV na granici i okorjeli Mohikanci koji se ne daju istjerati iz zemlje.

Čitava Slavonija se ispraznila, a da političarima srce nije trepnulo. Sada se to događa na Banovini, jer obnova stoji na mjestu. Da nije bilo građanske solidarnosti, tko zna gdje bi živjeli ljudi kojima je potres odnio kuće.

Često razmišljam o tome što radi i čime se bavi “mali” Matija Žugec koji je pred koju godinu kao HDZ-ov poletarac grmio o iseljavanju mladih u žaru borbe da pomogne HDZ-u preuzeti vlast.

Od toga zažarenog HDZ-ovog “omladinca” danas ni slova. Ni glasa o tome kako osigurati opstanak Hrvatske. Mladež HDZ-a utihnula je.  Nema nikakve ideje o tome kako ravnomjerno razvijati Hrvatsku i spriječiti da ne odumre.

Pitanje je kome i za koga gradimo infrastrukturu i obnavljamo zgrade, ako oni iz čijih novaca se to radi napuštaju svoj rodni kraj.

Ostavi komentar