U Europi se ratuje već mjesec dana, mir još nije ni na vidiku, no već znamo tko je pobjednik, a tko gubitnik. Najveći je ratni gubitnik predsjednik Putin odnosno Rusija, jer je ratom koji nikom nije trebao sam sebe doveo u nemoguć položaj, a svoju zemlju za dugi niz godina preselio u političke patuljke. No, gubitnik je i razrušena Ukrajina, ali dijelom i Europa.
Prije agresije na Ukrajinu Rusija je bila velika i poštovana vojna sila, a to je dijelom i danas. No, dogodio se politički bumerang kakav svijet ne pamti.
Predsjednik Putin računao je na nejedinstvo Europe i na brzi rat u Ukrajini kao na još jedan u nizu lokalnih ratova koje je Rusija dobila posljednjih godina, minorizirajući NATO. No, zaboravio je ono osnovno, a to je povijesno iskustvo koje nose Europljani iz pepela višestoljetnih sukoba Francuske, Njemačke i Rusije te stvaranje Europske unije. Europska unija stvorena je upravo kao projekt protiv rata u Europi.
Politički bumerang o kojem govorimo osigurao je Europi sam predsjednik Putin. Kao nitko do sada, nijedan političar Europe, Putin je ujedinio Europljane u nastojanju da sačuvaju svoj mir i svoj način života koji su mukotrpno gradili gotovo stoljeće te ponovno ojačao NATO kao garant sigurnosti i mira. Europljani su shvatili ili počinju shvaćati da bez međunarodnog pravnog poretka i poštovanja međunarodnog prava vlada zakon jačega i zakon sile.
Teške sankcije uvedene Rusiji zbog toga što je prekoračila crvenu liniju međunarodnog prava, taman da rat završi sutra, potrajat će desetak ili više godina. Ne samo na rusku robu i kapital već i na rusko oružje koje se do sada prodavalo diljem svijeta.
Sad se pokazuje da su i nafta i plin kao Putinovo oružje također zamjenjivi. Europa gradi svoj zajednički plan dobave energenata bez potrebe za ruskim plinom i naftom. Dolaze obnovljivi izvori, ali i vodik kao gorivo za par godina, a za dvadesetak godina i fuzija. Žedna Bugarska koja je u potpunosti ovisila o ruskom plinu dobivat će plin iz Azerbejdžana, a Hrvatska je zasad najmanje ugrožena jer ima terminal. No, svi će plaćati nešto veću cijenu u ime slobode i sigurnosti.
Jednostavno, žao nam je kulturne Rusije, mogla je biti europska, velika, poštovana i ugledna, a dovela se do statusa političkog i ekonomskog patuljka i budućeg ovisnika o Kini, svjetske sile koja dolazi. S druge strane, SAD kao predvodnik Zapada isto tako mora razumjeti da više nije jedina svjetska sila, ili će se povijest ponoviti.
