Poklonjenom konju se ne gleda u zube

Ako dobiješ nešto besplatno u životu, onda to u većini slučajeva ne cijeniš. Kao djeca kada bismo dobili igračku na poklon. Dva ili tri dana bila bi zanimljiva, a potom više ne. Brzo bismo je zaboravili i stavili je negdje u kut. Ili bi se s njom igrali nekoliko dana, a potom bi ju u većini slučajeva polomili. No kada si dugo skupljao u kasici prasici novce da si napokon kupiš igračku koju toliko želiš, onda si veoma pazio kako se igraš s njom, kamo je stavljaš te kome je posuđuješ. Bilo je sve to bitno jer znaš koliko si dugo štedio za tu stvar te da novci samo tako nisu pali s neba.

U odraslom svijetu više nema igračaka, ali mi je to poveznica s temom na koju često nailazim ovih dana na internetu. Ljudi se žale na raznim portalima na novinare i medije općenito. Pri tome zaboravljaju na jednu stvar. Na portalima članke čitate besplatno, da dobro piše besplatno, a zna se kakve je kvalitete sve ono što se dobije besplatno.

Dođete li možda u kafić i besplatno popijete kavu? Idete li kod frizerke na šišanje i tu uslugu ne morate platiti? Hodate li u trgovinu u nabavku namirnica bez da platite račun možda?  Progledali vam kroz prste automehaničar kad ste mu dovezli auto na popravak? Jok. Kod svih navedenih uslugu ili proizvod koju konzumirate morate platiti. Zašto bi onda s informacijama bilo drugačije?

Zašto su danas mediji takvi kakvi jesu? Pa ruku na srce i jednim dijelom zbog čitatelja koje smo naučili da stvari dobivaju besplatno. Kriv je naš sustav, a i mi novinari jer smo sve to godinama dopuštali. Sami smo krivi zbog toga i to što danas svi preuzimaju vijest od svakoga. Sve je to začarani krug iz kojeg se još uvijek ne nazire izlaz. Vani je taj sustav uređeniji. Zna se da kvalitetne informacije koštaju, a ljudi su za njih i spremni platiti.

Ostavi komentar