Ovaj tjedan dobili smo dozu kruha i igara kojima se treba zadovoljiti pučanstvo da ne postane bijesno. Vlada nam je “dala” paket pomoći, jer kako kaže naš premijer, nitko ne smije ostati bez struje ili plina. Smetnuo je, doduše, s uma da u ovoj državi, čak i u našem lijepom Međimurju ima kućanstava koja su zbog siromaštva izgubila ili nisu ni spojena na priključak na struju. No, daleko je Markov trg i premijer do takvih mjesta nikada ne stigne.
I skromno financijski pismeni ljudi znaju da nema besplatnog ručka, već ga netko, negdje, u nekom trenutku treba platiti. Vlada nema svoj novac i ne može nam dati ništa što netko drugi nije uplatio u proračun koji onda ona može samo prelijevati u različite džepove. Ni jednoj vladi se ne mili bijes naroda zimi, pa su, eto, našli način da ublaže građanima zimu i napune im želuce. Šalju nam paket mjera za ublažavanje siromaštva, pa kako kome doleti.
Nisam još stigla proučiti odluku o mjeri za jeftiniju struju po kojoj tko potroši manje kilovata struje, tome niža cijena. Ali mi je zazvonilo da više struje potroše višečlana kućanstva koja imaju više djece ili više djece u kombinaciji sa starijim osobama gdje se puno pere ili kuha. Manje zasigurno potroše bogati samci koje računi za struju ni ne dotaknu. Ako je Vlada i njima ublažila cijenu, jedino razumno što se može uzeti kao olakotna okolnost je da oni zbog visokih prihoda više uplaćuju u proračun.
Pobjeda Dinama dovela je u delirij njihove navijače i ljubitelje nogometa. To je pak podgrijalo priču o “jadnom klubu” koji se u ligi prvaka sramoti zbog stadiona na kojemu igra.
Znam da će ovo razgnjeviti ljubitelje nogometa, ali zaista mi nije jasno zašto klub koji kasira milijune eura ne može sam sebi izgraditi stadion kakav priželjkuje?
Zašto bi to morali oni koji niti su fanovi tog sporta ni s klubom nemaju veze? Ako požele gledati utakmicu, za to plate ulaznicu.
Naime, nikad nisam nigdje vidjela podatak koliko od tih kasiranih Dinamovih milijuna, kao i milijuna koje zarade njihovi menadžeri i nogometaši uprihodi državni proračun. Ili je to bogohulno pitanje s obzirom na njihov neprocjenjiv doprinos ugledu države?
