Mirovine su bile kap koja je prelila strpljenje građana i potakla ih da se u impresivnom broju odazovu na protestno potpisivanje sindikalnog referenduma uperenog prema Vladi. Preko 600.000 građana potpisalo je referendum; 67 je previše. Iz aviona se vidi da su građani u prvom redu željeli poručiti Vladi prevršili ste svaku mjeru. I nije glavna fora bila u tih dvije godine, koje same po sebi ne garantira veću mirovinu. Nego se u davanje potpisa sublimiralo iskazivanje nezadovoljstva Vladi što se ne bavi istinskim reformama, nego dijeli društvo na povlaštene i ovce za šišanje.
Ono što izuzetno iritira ljude da i sa 67 godina kad pošteno odrade svoj radni vijek, neće biti u rangu s onima koji ostvaruju povlaštene mirovine, a i proračun i mirovinski fond punili su i za njih. Naprotiv, oni koji su cijeli život radili za prosječne međimurske plaće, da ne govorimo o masu onih s ispodprosječnim plaćama nakon 40 godina staža mogu očekivati da će im mirovine biti u rangu socijalne naknade.
I kao da to nije dovoljno poniženje, u politici se rodila ideja o državnim mirovinama za one koji dođu u određenu starosnu dob, a da nikada nisu ostvarili ni dan radnog staža.
Oni koji cijeli život rade, pitaju se u smislu pa tko je tu budala? Ima li smisla raditi kad je vrijednost rada u tolikoj mjeri obescijenjena, a oni koji rade poduzetnici i radnici nebrojeno puta poniženi.
Eto i zato tih više od 600.000 protestnih potpisa Vladi. Oni sada smišljaju kako da ih ignoriraju. Toliko blesavi nisu da ne bi shvatili da poanta poruke nije u tih dvije godine duže ili kraće, već u tome da su u omalovažavaju građanske pameti prevršili svaku mjeru.
Ako svi moramo dijeliti sudbinu, onda se ta sudbina odnosi i na povlaštene mirovine, a ne da nakon svake revizije iz torbe ispadnu još deseci tisuća novih povlaštenih kandidata. Ali tako da se u smanjuju prava onima koji mirovinu stječu po nepovlaštenim uvjetima.
Potpisi su sada na stolu Vlade kao vruć kesten. Vlada ih mora primiti u ruku, ali paziti da se ne opeče. Račun uvijek dođe na naplatu, iako i sa zakašnjenjem. Postavlja se samo pitanje koliko su građani spremni puta opaliti pedagošku mjeru onima koji se olako poigravaju njihovim povjerenjem i novcem.
