Dok su dolazile jezive slike liječnika obučenih u “skafandere” početkom ove godine iz Kine, svi smo bili uvjereni da se tako nešto ne može dogoditi nama. Međutim, Kinezi su se raspršili nakon proslave nove kineske godine Europom i svijetom i koronavirus je stigao vrlo brzo do nas.
Kad je bio lockdown u Hrvatskoj, u centru Čakovcu na ulici nije bilo ni psa, a naša novinarska redakcija jedna od rijetkih “društvenih djelatnosti” u kojima zaposleni nisu radili od kuće, napravili smo niz tekstova sa stručnjacima koji su upozoravali da na težinu stanja, ne samo zdravstvenu, već i psihološku posebice zbog moguće “kućnog zatvora” na duže vrijeme.
Međutim, dobra situacija nakon žestokog “zaključavanja”, kao i strah da bi bez turizma država, ali i veliki broj onih koji žive u jadranskim županijama bankrotirali, u Hrvatskoj su donijeli još brže otvaranje i praktički povratak života u normalu.
Nakon što se to dogodilo, danas kada bilježimo rekordne brojke zaraženih (srećom većinom bez težih posljedica) teško je ljude po drugi put “zaključati” i tražiti strogo pridržavanje svega onog što smo dva-tri mjeseca “stavljali ispod tepiha” kako bi imali turističku sezonu.
Istovremeno, iako je bila izvorište zaraze Kina koja ima 1,3 milijarde stanovnika danas se hvali da ima “nekoliko” zaraženih, dok je kod nas, ali i u svakoj drugoj zemlji korona i sve negativno što ona donosi, još uvijek glavna vijest dana.
Kako to rekao bi Vojko V? U Wuhanu glavnom izvorištu zaraze danas se organiziraju elektronski festivali i partijanje bez ikakvog ograničenja. Kod nas je također bilo žestokog partijanja na moru, bez obzira koliko to mi skrivali (brojni izvođači imali su koncerte u klubovima diljem jadranske obale), ali eto mladi su pobrali korona “prehladu” i sada je šire u svojoj okolini povratkom s odmora.
Ono što je nejasno u cijeloj ovoj priči kako je moguće da je Kina koja broji 25 posto svjetskog stanovništva karantenom, bez obzira koliko ona bila žestoko uspostavljena i rigidno nadzirana, uspjela u nekoliko mjeseci zarazu svela “na statističku pogrešku”. U isto vrijeme ostatak svijeta se koprca u neizvjesnosti dolaska novog vala najesen.
Kao urednik i novinar svjesniji sam možda nego drugi da puno toga što se govori u javnosti treba uzeti s rezervom. Nisam pobornik teorija zavjere, ali isto tako ne uzimam uvijek sve zdravo za gotovo.
Međutim, ako WHO odnosno Svjetska zdravstvena organizacija koja je u stalnoj vezi s Kinom i kao upravlja ovom krizom, zaista želi da ovo što prije završi, onda bi morala jasno reći kako je moguće da najmnogoljudnija zemlja na svijetu više nije u gotovo nikakvoj opasnosti za razliku od ostatka svijeta.
Pa ne može nas uvjeriti nekakva glasnogovornica WHO nakon slika razuzdanog partijanja koje dolaze iz Wuhana, da je dovoljno “špotati” Kinu. I da partijanje nije dobro ni tamo, ni bilo gdje drugdje dok traje ova kriza.
Očito je da Kina nešto zna, što ostatak svijeta ne zna. Ili pak ne govore istinu da je sve u redu, što bi onda moglo biti pogubno za ostatak svijeta. Jer, oni prema brojkama koje prikazuju imaju zanemariv broj oboljelih i stotinu puta manje umrlih od drugih zemalja. Tu nešto ne štima, jer to se ne može napraviti nikakvim lockdownom, nešto je drugo u pitanju.
WHO se ne može više ponašati kao nekakva “babaroga”, već treba jasno reći što se to točno događa na izvorištu pandemije i ponuditi brzo rješenje za cijeli svijet kako ne bi došlo do daljnje ekonomske paralize.
Jer u suprotnom cijela ova situacija se vrlo lako može podvesti kao teorija zavjere, što se može sve češće čuti iz usta i naših ljudi kad ih pitaju za komentar cijele ove situacije, u kojem će na kraju ispasti “dok nekom ne smrkne, drugom ne svane”.
