Svaki godišnji odmor na našem moru uvijek mi donese uz dobrodošli odmak od međimurske svakodnevice i mnogo upitnika. Nažalost i zrno sekirancije, posebice kad se vratim doma. Tako je i ove godine kada se spremam malo duže vrijeme odmoriti “na plavome morskom žalu”, jer znam što slijedi, budući da se “dolje” ništa ne mijenja.
Nisam zagovornik visokih poreza, niti podržavam aktualnu poreznu politiku koja bi zasigurno trebala biti puno liberalnija, ali najviše me smeta kada jedna pravila igre vrijede za hrvatski sjever, a druga za jug?
Svake godine pitamo se kakva će biti sezona, hoće li doći više ili manje turista nego prošle godine? Mislim da takva pitanja postaju zaista besmislena, jer turizma će uvijek biti. Kakvog to je drugo pitanje, ali najvažnije je da će oni koji od njega žive u nekakvoj crno-sivoj zoni ušićariti nešto bez obzira na statistiku.
Svake godine se ipak nešto popravi na bolje kada je u pitanju prijavljivanje prometa, pa onda nije čudno da su ukupne brojke bolje nego ikad. Normalno, kada većina prometa iz apartmanskog smještaja, ugostiteljstva i drugih usluga ide izravno u džep, a ne kroz blagajnu.
Zaista je fascinantno da je neko istraživanje pokazalo da čak 75 posto hrvatskih iznajmljivača apartmana, većinom iz Dalmacije, koji to rade na očigled svih, preko booking.com uopće ne plaćaju lipu poreza. Štoviše, njih 50 posto uopće nema prijavljeno da su iznajmljivači, a od preostale polovice samo pola njih plaća nekakav porez. I to je vjerojatno u pitanju nekakav minimalan paušal. To je samo jedan slučaj koji je sada izbio u javnost. Sličnih nažalost ima “mali milijun”, ne samo kada su iznajmljivači “nečega” u pitanju.
Međutim, ono što je još veći problem od izbjegavanja plaćanja poreza u što se ulaže novac koji se ubere. Morska lokalna samouprava ima na raspolaganju puno veće prihode nego naša, ali gdje završi taj silni novac od poreza i drugih davanja? Po svemu sudeći prvenstveno u cjelogodišnji život uhljebljenih u tamošnjem javnom sektoru umjesto ulaganja u infrastrukturu: kanalizaciju, plin i sve drugo što je potrebno za napredak turizma.
Ovakva situacija dugoročno ne može donijeti boljitak u podizanju turističke ponude, posebice one izvanhotelske, jer se očito malo ulaže u poboljšanje ponude i usluge, već se maksimalno raubaju i caruje improvizacija.
Neki dan smo na jednoj televiziji gledali prilog kako se odvija turizam na grčkoj Kreti. Na banalnom primjeru najma ležaljki i suncobrana koje se iznajmljuju za desetak kuna, vidimo u čemu je problem. Zašto na svakoj našoj plaži nemamo besplatne ležaljke i suncobrane? Zašto se ne napravi besplatna zabava za djecu na moru, poput tobogana, trampolina i svih drugih sličnih dječjih zabavnih čuda, umjesto da se dopušta laka zarada bez plaćanja poreza nekolicini “iznajmljivača”.
To je samo obična dječja zabava koja bi trebala biti besplatna ako želimo privući mlade obitelji s djecom kojima će onda ostati više za potrošiti u nekom drugom ozbiljnijem segmentu vanpansionske ponude. Da ne govorim o puno ozbiljnijoj ponudi koje na Jadranu uopće nema. To su prvenstveno trkačke i biciklističke rute i staze, golf igrališta, urbane ludorije poput skejt parkova i slično. Nažalost, mnogi nisu spremni uložiti ni u uređenje plaže, a kamoli nešto više od prije nabrojenog.
Umjesto novih, kreativnih ideja u našem turizmu, glavni projekt za kvalitetniju i dužu turističku sezonu su “manifestacije”. Da se razumijemo, nisu ni one loše, ali one mogu pokriti nekoliko dana, ali za generalno unapređenje turističke ponude trebaju nam sadržaji koji će gostima biti dostupni stalno, a ne samo točno određene dane.
Uglavnom, i dalje caruje improvizacija, glavni adut nam je ljepota more, obale, pa i kontinenta. I sve je dobro dok je dobro, ali što kad se dogodi tragedija? Poput ovog trovanja talijanskih turista na brodu. Hoće li ona ipak možda otvoriti neka pitanja kako se odvija dobar dio naše turističke ponude, kako se ne bi opet morali čuditi zašto turisti odlaze u Tursku ili Grčku, a ne u Hrvatsku? Nisam optimist po tom pitanju.
I nije improvizacija samo problem Jadrana, jer nažalost nije puno bolje ni kod nas na kontinentu. Nikako da se postavi organizacija i profesionalnost kako nam se turizam ne bi događao, već kako bi njime konačno počeli upravljati.
