Smrt dviju žena u cirkovljanskoj šljunčari pogodila je cijelo Međimurje, tim više što na tijelima nije bilo znakova nasilja. To upućuje na to da su same tako odlučile. Sad i više nije bitno u koje vrijeme i kako, važno je samo da su neprirodno ugašena dva ljudska života.
Što ih je natjeralo na taj čin i zašto su baš odabrale hladnu vodu cirkovljanske šljunčare, znaju samo one i sve su to ponijele sa sobom u tišinu grobne jame. A svi pak koji su ostali iza njih, društvo u cjelini, može se samo samo zapitati: Tko je i gdje zakazao, odnosno je li im se moglo pomoći, zašto se nikome nisu obratile i rekle što ih tišti?
Zna se da je siječanj poznat kao najtmurniji mjesec u godini, da je to mjesec postblagdanske depresije i da nije prvi put da je netko u to vrijeme digao ruku na sebe. Stoga bi svi trebali biti oprezniji. Nažalost, toga se uvijek sjetimo već kad je kasno.
Trebamo biti svjesni činjenice da oko nas ima ljudi kojima je teško i koji nisu zaigrani predsjedničkim izborima i samo hvalama postignuća naših političara i lažne brige “države” o njima. Možemo samo šutjeti, okrenuti glavi i glumiti da se to nije dogodilo, a sve kako nam ne bilo neugodno. Uzaludno je sad tražiti krivca, nagađati što je nesretnice natjeralo na očajnički čin, koja je od njih i zašto pokleknula pod teretom života.
Osjećamo li krivicu ili samo nelagodu? Treba li upirati prstom u nekoga?
Možda taksisticu koja ih je zadnja vidjela žive? Obično da izbjegnemo odgovornost tražimo krivca u drugima. Onda nam je lakše. I ne manje važno, na društvenim mrežama pridružit će nam se puno istomišljenika.
U današnjem svijetu u kojem živimo svatko je okrenut sam sebi, ne gleda dalje od vlastitog nosa, odnosno ljudi se vode onom dobro poznatom i već izlizanom frazom: – Ne bi se štel mešati!
Postoji li opravdanje što živimo u užurbanom i otuđenom društvu, rijetko se posjećujemo, susjedi gotovo da se ni ne poznaju, a kamoli razgovaraju. Sve to sada nije bitno preminulim ženama, ali je bitno za one koji kližu nadolje pod tegobama života. Stoga, razmislimo, okrenimo se malo oko sebe.
