Ovo je rečenica koju često puta upotrijebim. Uglavnom u svim situacijama koje me ponekad bace iz takta. Osjećam mir i bistro mislim, stvori u tebi mir, a misli postanu bistre, živčanoća se donekle uspije smanjiti. Ima onih dana u tjednu kad ti dan od jutra krene nizbrdo. Još ako se potrefi pa je ponedjeljak i pada kiša, mislim da je sve jasno.
Mislili smo da su hladni zimski dani iza nas, pa su se kožne jakne i cipelice počele nositi na veliko. Ali ne, ne kaže zima- još sam tu. Pa je tako moj hladni i kišovit ponedjeljak počeo krivo odmah u startu. Nisu to strašne stvari koje se ne bi dale preživjeti, ali dovoljno su glupave da ti pokvare dan. A svi dobro znamo da upravo takvi dani nemaju kraj.
Nakon takvog šugavog i bezveznog ponedjeljka potrebno je naći hobi ili izvor rješavanja stresa. Postoje dvije vrste ljudi na poslu: oni koji imaju radno vrijeme pa si mogu složiti relativno uredan život i oni koji su stalno na pozivu pa izgleda da imaju više vremena, ali se ono razvodni. Tako ispadne da rade cijeli dan. Postavlja se pitanje mogu li takvi odvojiti privatno i poslovno, te se u jednom dijelu dana posvetiti sebi i svojim potrebama/obavezama. Pogodite u kojoj sam ja skupini, haha.
Kad sam išla u školu, pa čak i na faks vremena je bilo napretek. Ali tako to biva. U tom trenutku to vrijeme ti nije dragocjeno, već ga uzimaš zdravo za gotovo, jer je poklonjeno. Tako je i s novcem. Nije isto ako ga dobiješ na poklon ili ga moraš ‘’krvavo’’ zaraditi. Vrijeme je novac, pa zapravo i ima smisla.
Ja sam si našla hobi. Zapravo uvijek sam imala neku vrstu razonode, ali u svojim sad već kasnim dvadesetima odlučila sam ponovno trenirati. Pilates jednom tjedno moj je izvor: Osjećam mir i bistro mislim. Jedan sat u kojem nema mobitela, poziva, stresa, samo moje tijelo, ja i lagana muzika u pozadini. Nemoj se nervirati, opusti se i pronađi ljepotu u životu.
