Svako vrijeme ima svoje simbole, koji su markeri duha vremena. Početak koronakrize pamtimo po histeriji kupovine WC-papira. Sjećamo se praznih polica u dućanu i pretrpanih polica u kupaonici ili WC-u.
U nekim domovima još uvijek imaju zalihe iz vremena korone. Zavladala je panika da ljudi neće imati čime obrisati delikatno mjesto, ako neće moći izaći iz kuće.
Sad je ikona poskupljenja cijena ljetovanja, kuglica sladoleda. Sladoled je pribijen na križ, ako sezona ne bude rekordna, ako turisti ne popune sve novoizgrađene apartmane i prastare turističke postelje po cijeni većoj od 120 eura na noć.
Ispada da na more idemo samo radi toga da bismo polizali kuglicu sladoleda. Sladoled je svakoga dana u središtu nacionalnih informativnih emisija svih televizijskih kuća. Do kraja sezona saznat ćemo cijenu svih kuglica sladoleda u svakom i najmanjem turističkom mjestu na Jadranu, ali i na kontinentu kamo se također širi turizam.
Možda ruke od tih vijesti trljaju proizvođači industrijskog sladoleda u kutijama jer kutiju sladoleda od litre i više sada možete kupiti po cijeni dviju kugli u skupljoj slastičarnici.
Omiljenog ljetnog deserta se ipak većina nas ne odriče. Pogotovo po ovakvim paklenim vrućinama kad vam se ne da stajati za štednjakom, pa je šalica sladoleda po povratku s posla omiljena zamjena za brzi obrok, dok se malo ne rashladimo.
I tako dok jednome ne smrkne, drugome ne svane. Ovo ljeto pamtit ćemo po kuglici sladoleda i velikim vrućinama.
Cijena kuglice sladoleda čak je bacila u sjenu i štrajk zaposlenih u pravosuđu. Naime, građani se teško poistovjećuju s tom branšom, s kojom je u životu najbolje ne imati posla. Tako da im veće emocije izaziva cijena sladoleda nego njihov štrajk.
