Kraj godine služi nam ujedno da rekapituliramo godinu na izmaku. Prigoda je to da se podsjetimo na sve lijepe i one manje lijepe stvari koje su ju obilježile. Ovog puta umjesto na negativne stvari, željela bih se dotaknuti priča i osoba koje su svojom osobnošću, pozitivnošću i borbom za svoja prava dotaknuli svakog čitatelja.
Jedna od takvih osoba je Danica Bubek iz Mačkovca koja je dva puta pobijedila rak dojke u šest godina. Njezina životna priča o ustrajnosti i borbi za život, unatoč svim poteškoćama, pobijedila je i prenijela nam poruku da se nikad ne smijemo predati. Nikad, pa ni kada nam doslovno ama baš sve lađe u životu potonu.
Sljedeća priča koja me je izula iz cipela je snaga i upornost mama djece s dijabetesom. Kada su vidjele da se ništa ne pomiče s mrtve točke po pitanju glukagona u spreju, uzele su stvar u svoje ruke i radile pritisak na HZZO da glukagon uvrste na osnovnu listu lijekova. Riječ je o lijeku koji je u slučaju dijabetičke kome spasonosan za život. Svaka čast na hrabrosti Sandre Mesarić iz Vučetinca, Gordane Nomo Nemi iz Nedelišća, Suzane Mutvar iz Mihovljana i Martine Polanec-Katalenić iz Žabnika, koje su istupile i izborile se za svoju i našu djecu.
Kao treći primjer priče koju bih istaknula životni je put Denisa Makovca iz Grabrovnika, mojeg sumještana. On je, naime, nakon teške nesreće na poslu ostao invalid. Iako je u invalidskim kolicima, Denis servisira svoj auto, kosi travu po gruntu, ruši drva u šumi te uređuje terasu i ribnjak. Štoviše, čak je aktivniji od potpuno zdravih ljudi. Unatoč svemu što mu se dogodilo, to ga nije spriječilo da nastavi živjeti, osnuje obitelj i bude podrška svojim sinovima. Svaka čast, majstore!
