Ovih dana mediji standardno svi pušu u isti rog, deru kao i obično jednu te istu kozu vezanu uz korupcijsku aferu Janaf, tako da je nažalost većini običnih ljudi promakla jedna sjajna gospodarska vijest i priča.
Zagrebačka IT tvrtka Nanobit prodana je za gotovo milijardu kuna i postaje dijelom švedske Stillfront grupe, jedne od vodećih svjetskih gaming kompanija. Transakcija će biti provedena u dvije tranše pri čemu će Stillfront najprije kupiti 78% udjela za 100 milijuna dolara, a nakon dvije godine i ostatak udjela te će Šveđani sveukupno platiti i do 148 milijuna dolara.
Nanobit su prije 12 godina u Zagrebu osnovali Alan Sumina i Zoran Vučinić bez kapitala, bez ureda i samo s dva računala.
Danas je Nanobit sa svojim igrama prisutan u više od 150 zemalja svijeta, zapošljava 125 visokoobrazovanih zaposlenika te je jedan od najpoželjnijih hrvatskih poslodavaca. Nanobitove igre ukupno su preuzete više od 145 milijuna puta, a mjesečno ih igra preko 10 milijuna ljudi diljem svijeta. Najpopularnije igre su My Story, Hollywood Story i Tabou Stories.
Zašto je ova vijest, koja je “skrivena” ovih dana od političke crne kronike, tako važna?
Zato što pokazuje da se usprkos svim preprekama može uspjeti i u Hrvatskoj u privatnom sektoru, bez državnih pogodovanja i poslića, ali u novim modernim industrijama.
Ono što je još važnije da naši inženjeri, softveraši, kreativci i razni drugi IT, ali i neki drugi stručnjaci ne moraju svoju sreću tražiti u inozemstvu, mogu raditi ono što vole i od toga živjeti više nego dobro i u našoj zemlji.
Nanobit nije usamljeni primjer kako treba u potpunosti promijeniti pristup kad je u pitanju otvaranje prostora novim poduzetničkim idejama u ovim modernim visokotehnološkim industrijskim granama. Tu su i Infobip, Rimac i mnogi drugi.
Imamo i mi međimurske adute poput Damira Sabola koji radi sjajne stvari s Photomathom kao i još neke Međimurce koji rade u Zagrebu, ali i Čakovcu. Sve je više uspješnih tvrtki na tom području, da ne nabrajam samo neke pa izostavim male, ali i one veće koje su pronašle svoje niše u sklopu raznolikog IT sektora.
Uglavnom, to je ona nova poduzetnička Hrvatska koja nam treba. Ne možemo očekivati da će masa onih koji završavaju društvene i ekonomske fakultete moći pronalaziti odlične poslove koji vrijede 2000 eura mjesečne plaće i onda frustrirano odlaziti u inozemstvo pokušati raditi bilo što, samo da dosanjaju svoj san.
Naša županija jedna je od najsnažnijih kad je u pitanju priređivačka industrija po broju stanovnika u odnosu na druge u zemlji. Ove industrijske grane, koje su već zastupljene u Međimurju, nasušno trebaju know-how i nova inovativna ulaganja jer samo vlastiti i visokosofisticirani proizvodi mogu donijeti još jači proboj na tržište, veće prihode i plaće koje će zadržati radnike. Korak dalje i vjetar u leđa treba dati različitim industrijama iz IT sektora i svim drugim poput onih koji mogu proizvesti dodanu vrijednost.
Hrvatska i Međimurje, naši mladi ljudi imaju što ponuditi kad su u pitanju nove industrije, samo treba napraviti zaokret da nam više nije samo važan turizam i da nas on uz trgovinu zahvaljujući PDV-u može držati na površini.
Trebaju nam takvi kao što je Nanobit koji su za samo 12 godina pokazali što znači ozbiljna tržišna moć i vrijednost.
