Nova nada siromašnih

Kako jedno od najvažnijih pitanja ovog vremena Hrvatska muku muči s donošenjem takozvane energetske strategije. Kako i ne bi, u igri je mnogo silnica i još više interesa, a svi koji su dosad sudjelovali u dobiti energetskih tvrtki žele to i nastaviti bez obzira na oblik energije.

Povijesna paradigma epohe temeljena na ugljenu je čini se iza nas, dok su nafta i plin još uvijek glavni motori ili pokretači svijeta.  Kako je već odavno poznato geopolitičarima, niti jedna sukob u svijetu ne može proći bez pitanja o nafti ili plinu, odnosno dobavnim pravcima.

Hrvatska energetska strategija naftu i plin uzima veoma ozbiljno u svojim dugoročnim planovima, uz već postojeće sustave proizvodnje električne energije hidrocentralama koje se smatraju ekološkima.

Ono što je za sada u raspravama najspornije tiče se uloge takozvanih alternativnih izvora energije, sunca, vjetra i podzemlja.  Kad je riječ o drvu, peleti su već zadobili pravo građanstva.

Koliko je poznato u javnosti, rasprava o alternativnim izvorima energije svodi se na opreku tehnoloških mogućnosti sustava da primi takvu vrstu energije. Mogućnosti elektromreže su ograničene, dok alternativci, a posebno oni koji se bave vjetrom i suncem nude količine energije koje se navodno ne mogu primiti u sustav. Ta će se vruća rasprava nastaviti, a za sada se ne vidi tko će biti pobjednik i ima li ga.

Šok ili bolje rečeno novu nadu ovih dana donose znanstvenici. Prema najavama svjetskih autoriteta kad je riječ o atomskoj fuziji vodika i deuterija, za petnaest godina mogli bi dobiti prvi fuzijski reaktor. To laički znači da bi energija postala gotovo pa besplatna, jer vodika ima u izobilju. S nekoliko litara vode mogao bi se mjesecima grijati grad srednje veličine. Godinama čekamo da se europski pokusni ITER izgradi, no sad su se u utrku tko će prije do prvog fuzijskog reaktora uključili osim Njemaca i Kinezi, dakako već dugo sudjeluju i Amerikanci i drugi. Prava je utrka započala, a to znači da je tehnologija sazrela.

Stručnjaci iz Njemačke koji rade na fuzijskom projektu W 7 X već tvrde da je za petnaest do dvadeset godina moguće napraviti fuzijski reaktor snage 2000 megavata. Podsjetimo, Hrvatska bi s dva takva reaktora podmirila sve potrebe za električnom energijom.

To bi značilo, da vode, sunce, vjetar i biomasa, plin i nafta postaju gotovo pa – suvišni, kad je riječ o proizvodnji energije. Samo, tko se može kockati s budućnošću, obećanja fuzije odnosno Sunca na zemlji tek su obećanja.

Ostavi komentar