Nerealni optimizam i crni pesimizam

Svi su nas pretekli, osim Bugara. Iako, oni imaju puno veće šanse da nas za nekoliko godina dostignu, nego da mi dostignemo jednu Rumunjsku. Sloveniju ne možemo dostići nikad, pa ni tad, ako sve bude isto kao što je to danas, kažu naši ekonomski stručnjaci.

Ističu također da nas treba zabrinjavati niska produktivnost i konkurentnost gospodarstva, stanje na tržištu rada, relativno mala dodana vrijednost koja utječe na male plaće, slabo punjenje mirovinskih i zdravstvenih fondova i male profite poduzeća. Vlada treba dati poticaj u smislu daljnjeg poreznog i drugog rasterećenja i smanjenja troškova države, kažu ekonomisti.

S druge strane premijer Plenković i Vlada kao da to uopće ne čuju, hvale se da bez obzira što stvarnost govori nešto sasvim drugo. Ali najvažnije je da su u Briselu i Europskoj komisiji zadovoljni s “reformama”. Ministar Marić smanjio je proračunski deficit i raste nam rejting, više nismo “zadnja rupa na sviralu” kad su financije zemalja EU u pitanju.

I dalje prevladavaju crno-bijele vijesti, nitko se ne želi suočiti sa situacijom i kada su mediji u pitanju u kojoj neće na javnoj televiziji Vladi izricati hvalospjeve, jer eto sve je super, a privatnima govoriti kako ništa ne valja i da se ne vidi svjetlo u tunelu.

Vladajući imaju svoju istinu, oporba nešto stidljivo kritizira, a oni koji bi se trebali čuti nikako da dođu do izražaja. Kada će se primjerice na HRT-u konačno dogoditi jedno Otvoreno ili neka slična emisija u kojoj neće biti političara, u kojoj će se sučeliti stručnjaci i eksperti kako bi oni rekli “što je dobro, a što ne valja”.

Kada o svemu odlučuje politika koja jedina ima “stručnjake” za sve teme, onda je jasno da se neće ništa mijenjati, pogotovo kada se dobivaju nove mogućnosti za održavanje statusa quo.

Svi govore o industrijskoj proizvodnji, ali osim nje nešto ovdje na sjeveru uopće nema. I tu gdje je ima, gdje je najmanje državne i lokalne administracije, najmanje su plaće. Svi drugi pune javni sektor, samo mi pokušavamo nešto na tragu onoga što govore stručnjaci, ali mi smo premali da bi mijenjali stvari.

Baš je dobra bila dokumentarna emisija o tome što sve rade roboti danas u naprednim zemljama, prije Otvorenog u srijedu u kojem su nešto laprdali kako kod nas idu stvari ipak na bolje, da ako ovako nastavimo bit će nam valjda super. Robotizacija u Kini ne samo da je primjerice zahvatila neke visokotehnološke industrije, već je sve prisutnija u svim gospodarskim granama. Tako je bilo prikazano kako primjerice roboti sortiraju pakete u tvrtki koja se bavim paketnom dostavom. U jednoj zemlji koja još uvijek gaji “socijalizam” događa se nova tehnološka revolucija na svakom koraku. Da, nije to baš lijepo čuti da je otpušteno tri četvrtine radnika u toj tvrtki kada su roboti zamijenili ljude, ali bez učinkovitosti i efikasnosti nema rasta i razvoja.

Svi su to shvatili, ali naši političari i dalje zagovaraju socijalistički koncept u kojem je dominira javni sektor, a najvažnija premisa u istom je nama dobro poznata uzrečica: “snađi se druže”. Uglavnom da se što manje radi za što veću plaću za koju se u privatnom čovjek mora itekako pomučiti da je zaradi uz jako puno prekovremenih koji su nekad plaćeni, a puno puta i nisu. Jer, teško je nekome koji primjerice radi u školi koji ne želi više držati ni DOP djeci kojoj ne ide baš gradivo, ako isti nije plaćeni, ili pak pripremati nadarenu djecu za natjecanja ako to nije plaćeno, shvatiti da se za opstanak nekog poduzeća, odnosno za bolju školu i što boljeg učenika ponekad treba nešto odraditi i bez da se traži plaća, za bolje sutra svih nas.

Kako će još dugo moći funkcionirati ovaj naš sustav koji se temelji na turizmu i osobnoj potrošnji ostaje za vidjeti. Svi ekonomski stručnjaci upozoravaju da bez ozbiljnih promjena i pokretanja industrijske proizvodnje i dolaska visokih tehnologija vrlo brzo opet možemo upasti u krizu iz koje nikad zapravo nismo ni izašli. Ali političare nije briga tako dugo dok se proračun puni zahvaljujući visokom PDV-u i svim drugim nametima.

Umjesto promjena u javnom sektoru, da se ukida ono što više ne treba, oni traže naš novac za njihovo daljnje vegetiranje. Sve zato kako bi njima bilo dobro, dok svi drugi mogu propasti.

Ostavi komentar