Vijest koja vam nikako nije promakla ovog tjedna su sedmorica “likova” koji su više puta godinama silovali i ucjenjivali 15-godišnju djevojku u Zadru, inače prekrasnom mjestu gdje svi vole ljetovati i slikati se kod crkve svetog Donata. Sudac ih je pustio jer, Bože moj, nikako nisu opasni za okolinu, te mediji pretjeruju s objavama, jer to nikako nije strašno.
Ne da je strašno, nego je toliko užasno da mi pamet stane samo od razmišljanja o tome. Među tim vrlim “likovima” bio je i njezin bivši dečko. Zamislite tu grozotu koju je djevojka proživljavala godinama. Sama. Nikome nije smjela reći, jer su sve to snimali, prijetili joj i tukli je.
Cura je zbog sramote sve to trpjela. I sad, kad je sve konačno izašlo na vidjelo, mediji su to raspalili na sva zvona- ona i dalje živi u strahu. Nitko ju ne može zaštiti, a prvi koji bi to morali su suci. Oni koji bi ih trebali zatvoriti i pronaći adekvatnu kaznu za počinitelje. S obzirom da nisam sudac, nego osoba koja ima svoje mišljenje, kao i velika većina drugih ostala sam zgrožena. Sad zamislite dalje. Koliko je još takvih djevojaka na ovom svijetu. One koje su same, zlostavljanje, nemaju hrabrosti ništa reći, boje se za sebe. Svi živimo u svojem svijetu, te se tek trznemo kad ovako nešto vidimo na vijestima.
Isto tako u zatvoru je pronađen mrtav pedofil koji je silovao više od 200 djece. Facebook pravaši sretni. Treba nagraditi počinitelja, kažu oni na društvenim mrežama. Da, nažalost opet se i opet moram vratiti na veliku “pravdu” društvenih mreža. Pa se onda pitam, što je s onim ljudima koji su gledali kako Daruvarac tuče djevojku pred njihovim očima. Napravili su veliko debelo ništa. Ali kad je vijest izašla na Facebooku svi su imali svoje “mišljenje” i željeli pravdu. Čovjek je na slobodi. Djevojka ostala s traumama i strahom do kraja života. Gdje je pravda? Navodno u sudnici. Očito ispada da pravda sustigne jedino u obliku karme. No, kad i ako ona dođe, što je sa žrtvama?
