Naši problemi iz izbora u izbore ostaju isti

U nedjelju, 5. srpnja, izlazimo na parlamentarne izbore na kojima biramo stranke i ljude koji će odlučivati o sudbini naše zemlje u iduće četiri godine. Uoči ovih izbora opet moram primijetiti da se nije promijenilo puno toga od prošlih, posebice kad je u pitanju život građana.

Njih i dalje muče naša dva najveća problema: male plaće i visoki troškovi života, zbog kojih i dalje gubimo veliki broj ljudi koji odlaze u inozemstvo. Već sedam-osam godina uzastopce gubimo nukleus radno aktivnog stanovništva koji nam donosi velike probleme ne samo u financiranju našega mirovinskog i zdravstvenog sustava, već i općenito skupljanju poreznih prihoda, iako se dio njihovih prihoda vraća kroz potrošnju bez obzira što netko primjerice otiđe raditi u Sloveniju, Austriju ili Njemačku.

Jedan od glavnih razloga odlaska čak cijelih obitelji u inozemstvo jesu naše niske plaće. Njima više ne možemo pokriti ni sve one silno visoke čekove koji svaki mjesec stižu na naplatu. Da ne govorim o svim drugim ogromnim troškovima života, odnosno ulaganju obitelji u budućnost, poput najma ili pak kupnje stana ili kuće.

Upravo su na tome izbornu kampanju povele dvije glavne stranke HDZ i SDP koje obećavaju povećanje minimalne i prosječne plaće i njihovo daljnje porezno rasterećenje.

Međutim, nitko od njih, pa i većina svih drugih ne nudi recept kako tako nešto izvesti. Jer administrativno povećanje minimalne plaće ne može biti rješenje za naše probleme.

Ono za što bi se stranke koje žele napraviti nekakav preokret u našoj zemlji trebale zauzeti prvenstveno je da stvore preduvjete za dolazak inozemnih snažnih tvrtki iz automobilskog, metaloprerađivačkog, IT i drugih sektora, a našima da što više olakšaju poslovanje kako bi se mogle dalje razvijati, bile konkurentne i isplaćivale plaće za dostojanstven život.

To znači da se hitno mora stvoriti klima i uvjeti da se prosjek plaće podigne barem za tisuću kuna, s 4 na 5 tisuća kuna, odnosno da većina tvrtki i obrta teži plaći od barem 7500 kn.

Tvrtke koje će osigurati da isplaćuju takve plaće trebale bi imati prioritet kada je u pitanju njihovo privlačenje u naše gospodarske zone i davanje olakšica. Nikako se ne smije dopustiti da nam i dalje dolaze tvrtke koje ne mogu isplaćivati plaće od 5000 kn naviše.

Bez jačanja proizvodnog gospodarstva nema nam pomoći, što ponajviše sugerira situacija nakon koronavirus krize koja ne miriše na dobro s obzirom da državne financije ovise prvenstveno od toga koliko će se PDV-a ubrati od turističkih, ugostiteljskih i drugih uslužnih djelatnosti.

U bilo koju drugu zemlju kad se dođe iz Hrvatske, primjerice u Austriju, Italiju, Njemačku ili Češku, sve vrvi kamionskog prometa na autoputu, prolazi se pokraj industrijskih zona u kojima rade stotine i tisuće tvornica i tvrtki, ozbiljna radna aktivnost vidljiva je na svakom koraku.

Kod nas je situacija posve drugačija. Mrtvilo na našim skupim autocestama najbolje sugerira da kod nas nema ozbiljne industrije, a osim tvornica tu kod nas na sjeveru u Koprivnici, Varaždinu i Međimurju i nešto u Zagrebu, sve ostalo je uglavnom na prste nabrojati.

Da se takva nemila situacija promijeni nabolje, naši političari i dužnosnici trebaju stvoriti drugačije ozračje u kojem će prednost dati struci kao što je to bio slučaj u koronavirus krizi, ali sada onoj koja neće isključivo biti stranački obojana. Građani su pokazali da imaju najviše povjerenja u stručne ljude koji znaju što treba učiniti i ne boje se presjeći.

Hoće li struka u mnogim područjima gdje trebamo promjene, konačno nakon ovih izbora dobiti priliku da se naprave reforme? Samo tako politika može vratiti povjerenje naših građana i vratiti optimizam da možemo bolje.

Ostavi komentar