Da vidimo koliko je svijet napredovao u posljednjih nekoliko godina, potrebno je da se samo malo osvrnemo oko sebe. I onda zaista izgleda čudno kada netko kuka li ga kuka i spominje romantična prošla vremena kada je sve bilo kao puno bolje. Ono što ja vidim je neosporan razvoj i da sve što nam je danas nadohvat uzimamo zdravo za gotovo.
Taj veliki skok možemo vidjeti samo ako usporedimo ovu godinu i razdoblje od prije dvadesetak godina. Tada sam pohađala područnu školu u Železnoj Gori. Tek u posljednjem četvrtom razredu osnovne škole dobili smo asfaltirano igralište na kojem smo mogli provoditi vrijeme u igri. Dolaskom u osnovnu školu u Štrigovi tjelesni smo imali u holu škole. Tek u osmom razredu dobili smo sportsku dvoranu. Ispada da je moja generacija uvijek ostala zakinuta za taj dodatni sadržaj jer smo ih mogli upotrebljavati uvijek dok smo bili na pragu napuštanja škole. U srednjoj školi isto je bilo tako nekako. Pohađali smo staro izdanje škole i tek kad smo ju napustili, otišla je u obnovu, a učenici su dobili moderne kabinete prirodoslovnih predmeta, pa čak i teretanu.
Ovog tjedna u Tehničkoj školi Čakovec otvoren je Centar kompetentnosti u strojarstvu za sjeverozapadnu Hrvatsku. U navedeni je projekt uloženo gotovo 56 milijuna kuna te je njime je rekonstruirana i dograđena zgrada Radionice TŠČ. To je nevjerojatan skok i iskorak u međimurskom obrazovanju, čije ćemo plodove ubirati u narednim godinama, a napose naši poslodavci koji će dobiti novu radnu snagu s već oformljenim radnim navikama i konkretnim znanjem. Što je rijetko i itekako na cijeni.
Nadalje, potrebno je spomenuti i sve izvannastavne aktivnosti koje djeca imaju mogućnosti pohađati u svom selu ili susjedstvu, bez da se moraju voziti do grada. Danas imamo bezbroj mogućnosti, samo ih treba znati iskoristiti!
