Pojava oponašatelja zločina nije ništa novo. Jednako kao i to da zločincima godi javna pozornost. To im je satisfakcija za pažnju koji nisu dobili u stvarnom životu. Zato je potreban oprez u doziranju njihovih zlodjela u javnosti.
Pogodno tlo za erupciju zločina s masovnim žrtvama, a posljedično i oponašatelje su nestabilna i frustrirana društva koja počivaju na iskrivljenim moralnim vrijednostima.
U takvima gdje je pravo jačega iznad svih zakona. U kojemu je toljaga ispred sudačke vage. Gdje ne važi jednakost pred zakonom. Društva u kojima se veliča pravo jačega. U kojima su heroji oni koji se bahate, ljudi s ruba zakona, koji ne poštuju druge, već se koriste silom. Gaze druge ljude. U kojima se političari ne libe puniti vlastite džepove na račun drugih i time zagađuju društvo krivim vrijednostima. Sve to vodi moralnom padom u društvu.
Posljedice izbiju kao gnojni čir u groznom obliku preko problematičnih pojedinca. Oni zakon džungle shvaćaju doslovno, a oružje uzimaju u ruke da bi proveli “pravdu” prema svojim osobnim mjerilima. Na pogrešan i tragičan način.
Treba ih uzeti kao znakove upozorenja da je hitno potrebno snižavati razinu povišene agresije u društvu. Početi graditi civilizirano društvo, a ne društvenu džunglu.
Odgovornost je ozbiljna stvar. I u našoj profesiji. Najlakše je podilaziti niskim strastima masa. Publika voli ostrašćene situacije. Privlače ih opasnost, krv, vatra, zločin pod uvjetom da se događa drugima.
Lako je poleći laskavoj popularnosti masa. No u tome je i zamka da i sami postanemo graditelji i sudionici moralnog pada.
Časno je uzdizati moralne vrijednosti, ne radi licemjerne forme, već radi vrijednosti samih. Lijepo ponašanje, poštovanje drugih, empatija, pomaganje i solidarnost čine cijelo društvo zdravim, sigurnim i bogatim. Ako se društvo dijeli na naše i vaše, klaštre se njegovi potencijali. Negativna selekcija vodi u nazadovanje. Najteža posljedica takvih nezdravih društava je nasilje među vlastitim građanima, a dno dna je nasilje među djecom i tinejdžerima. Oni nisu ništa drugo nego naše vlastito ogledalo.
