Ljudi dragi, još nas 130 dana dijeli do Božića. To je jako jeziva činjenica ako ste na moru. Jer znate kako to ide. Na putu s mora rasprava je u autu gdje se slavi Nova godina, a nakon novogodišnje fešte vode se dubokoumni razgovori kamo na ljetni godišnji. To je ukratko fazni pomak. Ali poanta je u dobrom planiranju. Ono što dečki generalno ne vole. 

Da mi je jedna kuna za svaku raspravu koju sam vodila s Matijom o planiranju. Njemu je to, kao i većini muškog roda, nevjerojatno. Kak me u srijedu pitaš kaj planiram raditi u subotu? Pa to onda ispadne da sam ja kraljica planiranja, a on se ubaci u plan i redovito me u petak pita kam idemo za vikend i onda u subotu prijepodne zaboravi. 

Muški mozak razmišlja sad. U trenutku. Ideš na pivu? Kad? Pa sad. Eventualno za 10 minuta. To je ta blažena spontanost koju mi žene jednostavno teško možemo zamisliti. Lako je dečkima. Prvo, za spremanje im treba 10 minuta, i to ako razgovaramo da idu, primjerice, na svadbu. Brijanje, tuširanje, oblačenje, umivanje, obuvanje, gel, frizurica i nakon 15 minuta spremni su za svadbu. 

Kod nas žena to je proces. Ne samo u fazi spremanja za svadbu koja je zasigurno najduža. Za šminkanje i frizuru moraš se naručiti minimalno pola godine unaprijed. Sva sreća da postoji rokovnik, u mojem slučaju me mobitel obavijesti o svim stvarima koje “moram” napraviti taj dan. Mislim da bih bez toga krepala ili bih jednostavno zaboravila. Nakon naručivanja na šminku kreće panična potraga za haljinom, cipelama, torbicom, nakitom. Kad se to sve nabavi, možeš lagano odahnuti. Ove godine imam čast biti kuma. Prvi dio (šminka + frizura) sam riješila u zimi. Haljina je bila druga i vrlo dramatična situacija. Nakon 65 proba i varijanti odustala sam i dala je šivati (hvala do neba Zdravki Ganzer koja mi je uskočila u život i pomogla da ne idem na svadbu u haljini u kojoj bih izgledala ko da imam 150 kila). Naravno, priča nije gotova jer nemam cipele, torbicu i nakit. To be continued…

Ostavi komentar