Muke po nepušačima

Dim cigareta nikad me nije privlačio. Probala jesam, ali sam odmah shvatila da to nije za mene. Smrad koji se zavuče u svaku poru kože, odjeće, svježe oprane kose te žuti nokti i zubi koji ne izgledaju nimalo privlačno. Pogotovo ne zadah po cigaretama koji osjetiš ujutro na friškom zraku. Ne, hvala.

Većina pušača započinje s pušenjem tijekom srednjoškolskih i studentskih dana, no pošto sam tijekom svog obrazovanja gledala na svaku kunu to se jednostavno nije uklapalo u moj mjesečni budžet. Kad izračunaš koliko te mjesečno koštaju kutije cigareta, shvatiš da je to jako skupi sport. S druge strane, većina mojih prijatelja iz srednje škole i fakultetskih dana su nepušači pa se tako sve nekako poklopilo da postanem nepušač.

U obitelji nam samo jedna osoba puši, ali je obzirna po tom pitanju za nas nepušače jer puši vani na otvorenom. Problem su naši kafići i ugostiteljski objekti koji nemaju dobru ventilaciju, pa nakon 15-minutne kave izađeš van sav smrdljiv, naotečenih i crvenih očiju. Većinom, kao za inat, dim cigareta uvijek puše na stranu nepušača, kao da traži nove žrtve, a ti si ga hoćeš-nećeš primoran udisati pa te škaklja niz nosnice i usne šupljine. To je jedini razlog zašto u ovom trenutku mrzim zimu. Inače, da se zna, valjda sam jedna od rijetkih kojima je zima, uz jesen, najljepše godišnje doba.

Izlasci u diskoteke po zimi su još gori. Nema mi goreg od jednosatnog uređivanja za izlazak i onda nakon dolaska u disko ili na koncert u minuti se sav smrad cigareta svali na tebe, pa to moraš disati cijelu noć. Nakon dolaska kući prvo što moraš napraviti je svući sve sa sebe i staviti van na teresu na „luftanje“ kako idući dan po cigaretama ne bi bazdila cijela kuća. Zato posljednjih godina radije guštam uz čašu crnog vina i dobrog filma pod toplom dekom. Neki bi rekli da je to prvi pokazatelj starenja, hahaha.

Ostavi komentar