Možemo li na tren ostaviti negativu iza sebe?

Teško je ovih dana naći nešto pozitivno. Koliko god se možda i trudimo, negativa nas voli odvući natrag. Možemo li joj se suprotstaviti? Kakve to mehanizme trebamo razviti da pronađemo način rješavanja stresa i negativnih misli? To sigurno nije lako, no postoji način i to u svima nama.

Nažalost, događa se da mlada bića oboljevaju. I to od bolesti kojima je često okidač upravo stres. Kad razgovaram s bilo kim starijim od sebe, čudi se zašto se mi današnji mladi toliko živciramo (često i skroz nepotrebno). Moja je generacija sklona perfekcionizmu. Već smo se u školi počeli boriti za dobre ocjene.

One su nam bile mjerilo uspjeha i budućnosti. Tako smo se rješavali anksioznosti, no ne vjerujem baš da se ona nije pojavljivala. Upravo ta stalna trka za ocjenama, upisima, što boljim uspjehom napravila nas je odraslima koji često ne znaju stati. Naravno, ima izuzetaka, no ako pogledam generalno, baš je tako.

Kao da nam je netko nametnuo nevidljivu misao o tome kako bi život trebao izgledati. Do tridesete si totalni luzer ako ne osnuješ obitelj, imaš nekretninu, auto, a poželjno i dva, posao iz snova, brutalnu karijeru, vremena za obitelj, prijatelje, putovanja… Već ste se umorili čitajući sve to nabrojano. Odakle nam ta ideja i zašto?

Tko nam je nametnuo takve ciljeve i danas pokušavam odgonetnuti. Smatram da je svakom pojedincu važno pronaći svoj način rješavanja stresa i ne si namjerno stvarati novi. Čemu svi ti snovi i želje ako trčeći prema njima slomiš nogu?

Ostavi komentar