Fašničko ludilo pokorilo je sve naše međimurske sredine. Nema tog mjesta, tog grada, općine ili naselja u kojem ključevi nisu pali u ruke maškara. A maškara ima svakakvih, od maskiranih skupina do pojedinaca, pojedine maske i kostimi radili su se i 6 mjeseci i ostat će zapamćene dok će se druge zaboraviti već idući dan. Povorke su poprilično dugačke i to zahvaljujući vrtićkim mališanima, školskoj djeci i entuzijastičnim udrugama. Teško je vidjeti skupinu prijatelja da se organiziraju i maskiraju. Svaka čast izuzecima. Čak su se i pojedini načelnici/ce potrudili maskirati i u povorci prodefilirati mjestom.
Ono što se da primjetiti i da pojedine maske cirkuliraju iz mjesta u mjesto, drugim riječima sudjeluju na svim fašnicima na koje stignu. Posebno se to odnosi na one gdje se dodjeljuju nagrade za najljepše i najoriginalnije.
Fašnika. Njih pak ima pa bi se moglo reći da je zavladala njihova inflacija.
Naime, čovjek se već umori nakon 2 ili 3 povorke, a gdje neće nakon tog ludila koje traje i traje. Srećom, pred nama je vikend kojim će i to završiti.
Treba samo izraziti žal što Međimurski fašnik u Čakovcu opet neće biti kruna maškara jer se istog dana, pa čak i u isto vrijeme, povorke organiziraju u još nekim mjestima. Dakle, dogovora nema ni oko fašničkog ludila, a gdje će onda oko ozbiljnijih stvari.
Krafne, vrući čaj i kuhano vino prate svaku povorku. Čudno je jedino što nitko u ponudi, ili barem ja ne znam, nije imao najpopularniju karnevalsku slasticu – Dubai krafne.
Istina, jesu skupe i preskupe pa si ju rijetki priušte, odnosno žele priuštiti pozivajući se na bojkot namirnica s nerealno visokim cijenama. Tipični Međimurec, ni u ludilu ne bi dao 4 ili više eura za jednu krafnu. Za te novce kupi 10-ak onih pravih, punjenih s pekmezom od marelice. Istina, danas je teško odabrati okus u mnoštvo toga što se nudi. Dio će si ih napravi doma. To barem lako uz pekač kruha koji tijesto zamijesi, digne se u njemu i onda ih samo treba oblikovati i ispeći. Najedite se i izludujte jer nakon Fašnika dolazi korizma.
