Međimurci i Zagorci

Prema podacima znanstvenika koji se bave etnologijom, gotovo svaki naš kraj može se smatrati subetničkim, odnosno  zasebnom podcjelinom u korpusu hrvatskog naroda. Kako nam povijest nije išla na ruku, te subetničke razlike su ponegdje još i veće od uobičajenih.  

U dvadesetom stoljeću, a posebno sad u demokraciji započela su i znanstvena istraživanja. Pišu se lokalni kajkavski rječnici čak i unutar jednog subnetnosa. Naime, kajkavski nije standardiziran pa tako svako selo može imati svoj lokalni kajkavski  idiom. Naše međimurske popevke imaju tu čast da su planetarno zapažene.

Kako je onda moguće da se danas Međimurci i Zagorci, a to su nazivi koje razdvaja samo Drava i dakako povijesno uvjetovane subetničke manje razlike, ponekad izgovaraju  na čudan način. Kad se u Varaždinu spomene da je netko iz Međimurja onda to znači samo to da je on iz kraja između Mure i Drave, ne postoji nekakva druga konotacija, osim u šali.

Kad se u Međimurju spomene da je netko Zagorec, onda to može značiti svašta, ovisno od govornika do govornika. Najčešće je doista riječ samo o geografskom i etnološkom pojmu. No, mnogo je u Međimurju slučajeva da se nesvjesno s riječju Zagorec donosi i neka negativna emotivna primisao, u što se svatko od nas može uvjeriti ako samo osluhne oko sebe. Valjda je to naučeni  obrambeni mehanizam.

Današnji Međimurci svakako već dugo ništa nemaju protiv Zagoraca, no emocije su sačuvane u načinu izgovora i prihvaćenom i naučenom mišljenju.  Razlozi su kulturno povijesni, a mogu se pratiti barem jedno stoljeće. Prije sto godina Mađari su od Međimurja htjeli stvoriti zasebnu pokrajinu gdje će se govoriti jezik koji neće biti međimurski već neki “bastard” jezik. Zapeli su svim silama i angažirali mnoge učitelje, tu izgradili učiteljsku preparandiju za odgoj mađarskih učitelja, no sve je bilo uzalud. Narod i ono malo inteligencije to je pročitao i nije nasjeo, da bi konačno došlo do Božića 1918. i vojnog oslobođenja.

Značaj posebnosti Međimuraca razvijao se potom  kroz stoljeće s međimurskom popevkom i određenim mentalitetom. Onda se u jednom momentu naprosto pretjeralo. Nije se znalo stati i na našu štetu svoje smo najbliže susjede Zagorce odjednom  počeli gledati na čudan način ili s visoka. Kako i kad se emotivno to dogodilo i zašto, ostaje pitanje za znanstvenike. Činjenica je da i danas ponekad u govoru čujemo ili izgovaramo tu pogrešnu notu.

Ostavi komentar