U što se izrodio i dokle nas je doveo stranački i podobnički ustrojen javni sektor svjedočimo gotovo iz dana u dan. Bolje ikad nego nikad, konačno su se malo probudili nacionalni mediji koji su najbliže vatri i srećom nisu,3 svi u dealu s politikom i drugim interesnim skupinama, pa su počeli biti koliko-toliko korektiv vlasti. Kasne dobrih 20 godina, jer da se ranije krenulo s propitkivanjem imovine i svega drugoga što je vezano uz vlast, poput upravljanja i javnog proračuna, sada sigurno ne bi bili ovako velika močvara, močvara u kojoj je očito još uvijek dovoljno plijena i za velike i za male “krokodile”.
Nakon ludovanja s Kujundžićevom “nepotpunom” imovinskom karticom koja je na kraju ipak dovela do njegove smjene, stigao je slučaj “majketi” v.d. direktora Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) Krešimira Žunića, ujedno i predstavnika APN-a u Povjerenstvu koje odlučuje o POS-ovim stanovima. “…do kraja tjedna ću prijaviti, na moju sramotu, jednu i pol nekretninu i dva stambena kredita, pa mene je sram koliko nemam, a nemam! Nemam vozila, nemam pokretnina, imam jednu i pol imovinu i dva kredita. Pa što će premijer misliti o meni, majketi, kako sam sposobna čovjeka napravio, ne može sebi pripomoći, a trebao bi servisirati usluge građana?!”, rekao je Žunić o samopomoći s kojom si je nabacio kvadrat po cijeni od socijalno osviještenih 975 eura po četvornom metru u Zadru.
S pravom je ovaj HDZ-ovski pokvareni uhljeb postao glavni predmet zgražanja u zemlji. Svi se zgražaju kako tako nešto može postojati u našoj zemlji, iako je to zapravo kod nas nešto posve normalno. Posebice u krajevima otkud dolazi dotični v.d. agencije. Dobro je to svima poznato, ali velika većina šuti. Nisam jednom pisao da mi u Hrvatskoj kao da živimo “u dvije zemlje”, jednoj u kojoj je pogodovanje, mito i korupcija stil života (Žunićev kraj) i onoj drugoj ovdje kod nas na Sjeveru koji se trudimo da što prije postane daleka prošlost.
Jedinstvo u zgražanju povodom svih ovih afera, ovih dana je potpuno. Zgraža se čak i premijer Plenković, njegov kolega u Vladi ministar Butković i mnogi drugi HDZ-ovci. Međutim, ono što je problem premijera koji se predstavlja kao džentlmen je veliki broj onih kojima je na čelo i kojima ovaj način rada i djelovanja kad si na vlasti ili radiš u javnom sektoru uopće nije problematičan. I ne samo to, da je Plenki pravi frajer kakvim se predstavlja, krenuo bi u raščišćavanje ovakvog sustava da se okruži s onima koji su spremni napraviti ozbiljne rezove i drugačiji način djelovanja. Što on radi? Prema najavama kako bi pod svaku cijenu osigurao da ostane na čelu HDZ-a i pokazao da nije “ljevičar” kako ga optužuju kvazi-desničari kojima itekako miriše “plijen”, ali su još uvijek daleko od njega, okružuje se ljudima koji su upravo sinonim za pogodovanje. Zapravo je prema Žunićevim riječima taj stil djelovanja izgleda uobičajen, jer kako čovjek kaže “što će premijer misliti o njemu, ako ne može sam sebi pripomoći”.
Ovo inače nije problem samo HDZ-a, već i velike većine svih naših mainstream stranaka koje ne žele napraviti nikakve ozbiljne promjene. Kunu se da su za promjene samo dok su u oporbi, a dok dođu na vlast radi se uglavnom po sličnom modelu. Možda tek za mrvicu poštenije, ali i dalje bez liberalizacije, modernizacije i novog načina upravljanja javnim sustavima.
Većina ljudi u zemlji, a posebice ovi koji su “gena kamenih” u zemlji i inozemstvu, bez obzira na to što se tamo moraju ponašati i djelovati sasvim drugačije da bi pristojno živjeli, i dalje smatraju da je Hrvatska najpoželjnija samo za čerupanje.
Naravno da je tome tako, jer kao što to pišem već godinama, država se i dalje ne želi odreći 20-30 milijardi novca i prepustiti ga poduzetnicima i radnicima u privatnom sektoru kako bi se poravnale stvari (čitaj plaće) i konačno na zdravim osnovama krenulo naprijed.
Ovakvi ljudi nad kojima se sad svi kao zgražaju, zapravo su proizvod upravo takvog sustava.
Živimo kao u kapitalizmu i demokraciji, a na životu držimo sustav koji je čisti socijalizam. To je sustav u kojem je najvažnije uzeti novce na jednu gomilu, a nakon toga ih “pravedno” raspoređivati za neki “javni” interes. I to rade sve stranke po redu, nijedna još nije pokušala napraviti nešto drugo.
Kako nešto promijeniti? Takvo nešto nije moguće sve dok se iz sustava ne maknu ovakvi ljudi i postave neki stručniji i kvalitetniji. Kvalitetniji ljudi kad bi se i htjeli upustiti u borbu protiv vjetrenjača teško da mogu napraviti nešto sami, jer ovakav sustav je da prostite čisto sranje, i doslovce ga treba promijeniti od glave do pete.
