Pozdrav svima koji se trenutno bućkate u plićaku, igrate picigin i spremate se okrenuti na drugu stranu da leđa ne ostanu bijela. U ovom tjednu i nisam nešto posebno ljubomorna na to jer ću i ja uskoro biti među vama. Kad smo kod mora i vrućina, ovo sam ljeto skoro cijelo preživjela na kontinentu. Jednom sam bila u toplicama i na Dravi.
Čak mi je i vrijeme brzo pobjeglo. Od slavlja 2020. do danas prošlo je više od osam mjeseci, izdogađalo se toliko toga, a ja se još ne mogu priviknuti da je ljeto skoro gotovo.
No, sad kad se većina vraća doma i kreće raditi – vrijeme je za moj godišnji odmor. Ne znam kako vama, ali radni tjedan pred godišnji odmor je teži nego ponedjeljak kad se moraš vratiti. U mislima si već tamo, a prije toga imaš hrpu poslovnih i privatnih obaveza.
Glavni dio je pakiranje. Pred nekih desetak godina kad sam imala ferje od tri mjeseca imala sam privilegiju i bila na moru po tri tjedna i duže. Možda sam u to vrijeme bila malo manje komplicirana, ali ne sjećam se da sam imala previše problema sa skučenim koferom. Možda se jednostavno ne sjećam. Današnje pakiranje izgleda malo drugačije. U glavi počinje sigurno tjedan dana do polaska. Uz to ide provjera auta, pranje auta, usisavanje auta. Nakon toga slažem sve potencijalne kombinacije koje se trebaju uskladiti s vremenskim uvjetima.
Iako je u 8. mjesecu pakleno vruće, tamo nakon Velike gospe zna vrijeme okrenuti na jesen. Nadam se da se to neće dogoditi, ali ako se dogodi potrebno je spakirati traperice, neku laganu jaknu i patike. Koliko torba uzeti? Uvijek uzmem dvije previše da se nađu. Japanke uzmem sve jer imam isto toliko i badića pa da sve to izgleda skladno. Na kraju uvijek nosim pet stvari, uzmem 50. Ali bolje i tako nego da slučajno ostanem bez veša, a tek je prošao prvi tjedan godišnjeg. U svakom slučaju idem na odmor za dušu i tijelo.
