Žalosno, žalosno i opet žalosno. Što drugo reći nakon tragedije u OŠ Prečko. Badava sad sve one svijeće koje se pale, riječi utjehe i što bi bilo kad bi bilo. Izgubljen je mladi nevini život, život dječaka koji još nije počeo živjeti. A zašto? Sve analize, razgovori i objašnjenja roditeljima dječaka ništa ne znače niti će im olakšati neizmjernu bol. Ne treba posebno spominjati ni traumu koju su preživjeli ostali učenici koju će nositi još dugo i s čijim će se posljedicama morati nositi.
I ja imam dijete i stvarno ne znam kako bih preživjela taj gubitak. Ujutro pošalješ dijete u školu i onda ga nepovratno izgubiš.
Upirati prstom u jednog čovjeka nema smisla jer je on najmanje kriv. Krivo je društvo u cjelini na čelu s našom Vladom. Ona se zabarikadirala na Markovom trgu, trgu kojim sam nekad bezbrižno šetala, turisti su se naslikavali, a sad se ne smije blizu. Zašto? Boji li se Vlada svog naroda koji ju je izabrao? Kako onda uopće može znati što se događa u narodu, kako će znati što se događa oko nje. A nije da znakova nema jer napadi u školama i to sa smrtnim posljedicama ima svuda oko nas. I nikome od tih velebnih umova nije palo na pamet da se škole zaštite. Zar se doista uvijek mora dogoditi tragedija pa da reagiraju. Nažalost, sad je prekasno jer dječaka više nema. Zar je doista toliki problem zaposliti zaštitara kad se u javnim i državnim službama zapošljava na svakodnevnoj bazi. Čak se i izmišljaju radna mjesta.
Imamo zakone i pravila koji su dobri na papiru, no praksa je nešto sasvim drugo. Gdje su sad ravnatelji, učitelji i profesori? Zašto se nisu izborili za bolju zaštitu? Najlakše je reći da su nemoćni. Međutim, život nam pokazuje da je sve moguće samo kad se hoće. Tad se mogu pokrenuti brda i doline. Svakome kome je stalo do boljitka ustanove, tvrtke ili bilo koje druge asocijacije, izborit će se i nitko mi ne može tvrditi suprotno. Naime, nije država “sveta krava”, a da se baš ništa ne može. Nisu ni liječnici Bogovi iako se mnogi tako ponašaju u državnim ustanovama, dok su u svojim privatnim klinikama i ordinacijama sasvim drugi ljudi. Dokle tako?