Sad je svejedno tko je kriv za za zamjenu stanovništva – iseljavanje naših i useljavanje stranih radnika u stotinama tisuća u Hrvatsku. Suvišno je propitivanje je li kriva država koja nije stvorila povoljne uvjete poduzetnicima da bi mogli isplaćivati veće plaće radnicima ili su poduzetnici olako shvatili obilje radne snage u jednom razdoblju? Pitanje je može li se kriva Drina ispraviti?
Sada su nezadovoljni svi. Domaći radnici, jer su morali napustiti sve poznato i otići u strani svijet da bi pokrili kredite kojima su ovdje podigli lijepe kuće. Mnogi su za sobom povukli i obitelji i sada zapeli. Nije lako djecu, posebno školsku, seliti amo-tamo.
Poslodavci su s dalekog istoka dobili zamjensku radnu snagu iz drugačijeg kulturološkog kruga, s drugačijim radnim i profesionalnim navikama i vještinama. Otvoreno priznaju da to nije odgovarajuća zamjena za domaće radnike koji su odselili na zapad.
Državne vlasti rone krokodilske suze nad demografskom situacijom, a sve veći broj stranih radnika ne samo da mijenja demografsku sliku Hrvatske, već sa sobom nosi i druge probleme.
Ni moćnije države od nas nisu se znale nositi s integracijom. Većinom su u tim zemljama nastala useljenička geta. U neka od njih se ni inteventna polcija ne usude ulaziti.
Stranci, koji nam dolaze, teško uče hrvatski jezik, a nije za očekivati da će domaćini učiti njihove jezike da bi ih razumjeli. Iskreno, susrećemo ih na ulicama, dućanima i za sada prolazimo jedni pored drugih.
Postoje rijetki pokušaji zbližavanja preko kulinarskih manifestacija, ali jezik je glavna prepreka. Ne možemo razgovarati jedni s drugima. Kad bi to mogli, vjerojatno bi našli puno zajedničkih tema, jer Međimurci su prije pedeset i više godine snažno iseljavali i bili su “Jugo-auslenderi” u Njemačkoj, kao što su danas Filipinci u Hrvatskoj.
Tu useljeničku muku trebamo poštivati i nikad zaboraviti da su nas inozemne doznake izvukle iz blata i siromaštva. Međimurje uvelike svoj današnjih izgled i svoje vrijednosti duguje onima koji su vrijednosti zapada prenijeli u Međimurje. Hoćemo li i mi sada prenijeti naše pozitivne vrijednosti na naše useljenike?
