Kakvo poslovno okruženje trebamo?

Osnovni preduvjet za razvoj gospodarstva mora biti što slobodnije tržište i što manje uplitanje države u isto. Uz transparentnost i dosljednost prikupljanja novca građana putem poreza, potrebna nam je isto tako transparentnost trošenja tog istog novca. Htjela to vlast priznati ili ne, poduzetnici su upravo ti koji ne samo da stvaraju novu dodanu vrijednost u društvu, već su i jedini pravi pokretači razvoja. Noviteti, kreativnost i inovacije uvijek i redovito sastavni su dio nečijih privatnih inicijativa i u tome država ne može nadmašiti kreativnost pojedinaca koji s vlastitim zamislima pokreću cijelo društvo naprijed.

Da bismo dosegli željeni ekonomski razvoj, pa tako i određenu visinu plaća, potrebno je razviti tržište u našoj zemlji ili omogućiti poduzetnicima da se potpuno okrenu stranim tržištima. kako bi se razvilo tržište, potrebno je stvoriti povoljnu poslovnu klimu za stvaranje i dolazak novog kapitala. Država koja želi postati uspješna mora pojednostaviti uvjete poslovanja i razne procedure, smanjiti porezna opterećenja poduzetnicima, ubrzati izdavanje različitih dozvola i otvaranje i zatvaranje firmi. Samo zemlje sa snažnim institucijama i već razvijenim gospodarstvom mogu se “igrati” s potencijalnim investitorima i uvoditi visoka porezna opterećenja, ali si čak niti one ne mogu i ne smiju dozvoliti neprestane promjene poreznih propisa kakve su prisutne kod nas i koje označavaju veliku nestabilnost poslovanja u našoj zemlji.

U europskom okruženju danas postoje zemlje iz kojih bismo se do nedavno smijali iz njihovog ekonomskog neuspjeha, no sada su daleko ispred nas, sve zahvaljujući pravim reformama koje su provele. Dok je u Hrvatskoj stopa poreza na dodanu vrijednost 25 posto, porez na dobit 18 posto (ili 12 posto za manje poduzetnike), a porez na dohodak 24 posto ili 36 posto, u Irskoj, koja je još prije dvadesetak godina imala sasvim drugu sliku poslovanja (a danas je ona mjesto u kojem i brojni Hrvati traže sreću u novom životu), porez na dobit iznosi 12,50 posto, porez na dodanu vrijednost 23 posto, a porez na dohodak od 20 do 40 posto, dok prosječna plaća iznosi za naše pojmove nedostižnih 3.200 eura. U Bugarskoj, koja nas je već prestigla svojih uspjehom, porez na dobit i porez na dohodak iznose samo 10 posto, a porez na dodanu vrijednost 20 posto. Na Malti, porez na dobit za strance iznosi samo 5 posto, a porez na dodanu vrijednost samo 18 posto, dok u Estoniji svi ovi porezi imaju stopu od samo 20 posto, a porez na dobit se plaća samo ako si ju poduzetnik i isplaćuje.

Također, te države ne stvaraju komplikacije oko osnivanja tvrtki, dok je kod nas do prije nekoliko godina bilo nezamislivo otvoriti primjerice firmu s imenom na stranom jeziku. Dok je kod njih on-line administracija potpuno normalna stvar, kod nas je to još uvijek znanstvena fantastika, pa ako i uspijemo nešto riješiti putem interneta, za isto nam je potrebno prije navratiti u određeni birokratski ured po podatke, lozinke ili dozvole.

U našem današnjem poslovnom okruženju kakvo imamo u Hrvatskoj lokalni moćnici i šerifi redovito investitorima nameću neka svoja “pravila igre” te za ulazak na naše tržište traže određene protuusluge ili “dilanje” ispod stola, što odvraća svakog pravog poduzetnika od poslovanja kod nas. Traženje mita za dobivanje određenih dozvola, kupnju zemljišta ili brže rješavanja papirologije, samo nas miljama udaljuje od onoga što bi jedino trebala biti funkcija vlasti: regulacija, realna administracija i servis prema svima nama na jednak način.

Racionalizacija postupka za pokretanje posla uz racionalizaciju javne uprave, tako je u našoj zemlji još uvijek san snova koji nikako da ostvarimo. Možda je stoga vrijeme da se probudimo i počnemo živjeti stvarni život, po uzoru na one koji su već uspjeli u tome. Državna administracija ne smije imati privilegije, a decentralizacija funkcija s vrha vlasti, kao i decentralizacija financijskih sredstava prema lokalnim sredinama, trebale bi biti već sada u planu za razvoj naše ekonomije. Možemo li primjerice zamisliti kako bi izgledalo da svaka županija sama odabire visinu poreza na dodanu vrijednost koji će poduzetnici u njoj obračunavati i plaćati? Još uvijek vjerojatno ne. Ali možda je došlo vrijeme da počnemo zamišljati upravu tu sliku.

Ostavi komentar