Problemi hrvatskog društva su sukobi interesa i pogodovanja, a ne masoni. Hrvatsko društvo idealno je za tračanje i pljuvanje po društvenim mrežama zbog trivijalnih stvari, dok sveopće ozbiljne teme prolaze ispod radara. Danas je problem što se svatko “može javiti za riječ”, nekad je to bilo puno problematičnije. Ondašnje vrijeme nudilo je pisanje olovkom po papiru, pisanje nečeg suvislog i to provjeravati nekoliko puta, pa često “zgužvati” i baciti u koš, a tek su se rijetki usudili svoje “mišljenje” poslati na uvid javnosti. Na društvenim mrežama sada se može pisati pod svojim imenom, pod tuđim, anonimno, uglavnom svakako. Nije važno ni što, ni tko piše, komentira se sve i svašta i na kraju se nešto pametno izgubi u moru gluposti.
Tako je pitanje masonstva glavnog državnog odvjetnika odjednom najvažnije i je li to društveno prihvatljivo, jer masoni su tajne organizacije i odmah se oko toga stvaraju razne teorije zavjere. Kao da se veze i “žnorice” kod nas stvaraju samo po pitanju tajnih masonskih organizacija.
Koliko mi je poznato, nekim našim političarima puno su važnija članstva u nekim drugim udrugama i “udrugama”. Mnogi bi se iznenadili kako se zahvaljujući tim vezama i poznanstvima mogu dobiti poslovi putem javnih nabava i slično.
Uglavnom, ono što želim kazati, naši bi političari, kao i mnogi drugi dužnosnici morali osim što ispune imovinske kartice obavezno napisati koje sve osobne i profesionalne interese imaju. Sve moguće, od sportskih, vatrogasnih, financijskih i drugih, pa tako i sudjelovanja u masonskih i sličnim organizacijama. Vrlo brzo bi se stvorila jasna slika o tome “tko je tko” i pogoduje li netko od političkih ili nekih dužnosnika nekom od “svojih”.
Interesi i pogodovanja zapravo su rak-rana naše države i društva te najviše novca “curi” upravo zahvaljujući “vezama i vezicama”. I ne samo to, isto vrijedi kod zapošljavanja na izmišljenim radnim mjestima u javnom sektoru, kao i puno toga drugoga.
Netransparentnost je kod nas prisutna na sve strane, posebice tamo gdje se može “pržiti” javni novac, a da to nitko ne vidi. Sve prolazi tako dugo dok je zamaskirano. S prstima u pekmezu otkriju su rijetki.
Oni koji za razliku od “nevidljiivih kradljivaca” vrlo transparentno troše naše novce godinama unatrag kod nas su Romi. Svi znaju da ga javno i bez srama često troše i na hedonizam: alkohol, kocku i drogu, odnosno kriminal oružje i slično i nikom ništa. Sve se to kupuje godinama bez problema od raznih socijalnih naknada, a državne službe koje bi to trebale kontrolirati ili sprečavati govore da su nemoćne.
Kad se Romi svađaju s Hrvatima na društvenim mrežama onda je upravo mogućnost da se događaju razne “netransparentnosti” u našoj državi zapravo okidač da se s tim ne prestaje. Jer bez obzira što nemaju škole i visoko obrazovanje imaju one životne i vide što se događa oko njih u državi u kojoj žive. Kad drugi mogu tajno, zašto ne bi Romi trošili javni novac javno.
Mi Međimurci cijelo vrijeme zapravo ispadamo veliki naivci i žrtve zbog čega sve više gubimo živce. Ne samo da nas radišne i bogobojazne, prosto rečeno, zajebavaju s trošenjem političari i svi drugi koji se negdje “umreže”, nego nam to isto rade Romi doslovce ispred nosa.
Kad će se stvari početi mijenjati? Tek kad se promjeni koncept cijele naše države u kojoj će se zatvoriti državna sisa za sve one koji to ne zaslužuju. I to ne samo za Rome koji su sposobni raditi, a primaju socijalnu pomoć, već za sve one koji su masoni ili članovi neke druge udruge u koju su se učlanili samo da bi ostvarili pogodovanje ili interes na račun poreznih obveznika.
