Kako nam uspješno prodaju muda pod bubrege!

Na sjeverozapadu Hrvatske još samo stanovnici dvije županije: Međimurske i Varaždinske ako žele brzo doći do Zagreba moraju plaćati autocestu. Građani iz Koprivničko-križevačke i Bjelovarsko-bilogarske županije primjerice dobivaju sve bolju brzu cestu za dolazak u metropolu, a cestarinu za korištenje autoceste ne moraju plaćati, jer se „kopčaju“ na istu kod Zeline gdje nema naplate. Isto vrijedi i za sve one koji žive u Zagrebu i svim okolnim gradovima: V. Gorici, Samoboru, Zaprešiću, Zelini, Vrbovcu i svi drugi koji se mogu voziti više od 100 km autoceste, a ne moraju je plaćati.

I dok naši međimurski političari govore o tome kako „izgrađuju infrastrukturu za što ljepši život u Međimurju”, istovremeno ne poduzimaju ništa da ne postanemo građani drugog reda po mnogim životnim pitanjima, pa tako i ovome. 

Nitko od njih nije se oglasio kada nas svako ljeto HAC guli višom cestarinom ako putujemo prema Zagrebu. Nije se oglasio ni sada kada će se 2022. godine konačno “rušiti naplatne kućice” na autocesti Goričan-Zagreb. Ali neće se nakon toga uvesti vinjete koje imaju susjedi: Slovenija, Mađarska i Austrija i za što se zalažu najbolji hrvatski prometni stručnjaci, već će uvesti neke nove sustave naplate koje će platiti više od pola milijarde kuna. 

Heloou, gotovo 500 milijuna kuna bit će potrebno da se uvedu nova dva sustava naplate: ALPR i DSRC. Baš me zanima koja će ih tvrtka “implementirati” i omastiti brk.

Autocesta je zamišljena kao cesta od strateške važnosti za naše gospodarstvo. Trebala je to biti žila kucavica koja bi omogućila brzi prijevoz robe i ljudi kroz Hrvatsku. Postati kralježnicom gospodarstva u našoj geografski nezgodno oblikovanoj državi.

Što se umjesto toga dogodilo? Promet na našim autocestama, pa tako i autocesti Goričan-Zagreb gotovo da i ne postoji, osim od lipnja do rujna. Kome je u interesu osim trenutačno (pre)dobro plaćenih zaposlenika na naplatnim kućicama da je ovih 100 km autoceste prazno u većem dijelu godine, umjesto da se ona koristi svih 12 mjeseci zašto je ona uostalom i izgrađena.

Zahvaljujući autocesti trebalo bi biti potpuno svejedno u kojem dijelu Hrvatske živimo, a u kojem radimo, jer opsegom smo mala država. Do Zagreba nam treba 45 minuta, sumnjam da se javnim prijevozom iz Kotoribe ili Štrigove brže stigne do Čakovca. Rast privrede koji bi trebao biti prirodna posljedica tog razvoja višestruko bi vratio uloženo. No, kao što znamo, to se nije dogodilo. Osim nekima.

Naime, uz turizam, od autocesta najviše je prosperirao naš najbolje stojeći grad – Zagreb. Cijelo područje hrvatske metropole i okolne gradove možete prijeći autocestom, a da ne platite ni lipu cestarine. Tko ne bi bio sretan?

Da je riječ o jalu, ne bi to bio neki problem, ali problem je itekako veliki jer te dionice koje se ne plaćaju održavaju Hrvatske autoceste. Upravo one koje će nama naplatiti itekako skupu cestarinu.

Dakle, svaki put kad se digne rampa na naplatnoj kućici HAC-a i izvuče nam novac iz novčanika mi istovremeno plaćamo krpanje “zagrebačke zaobilaznice” koja se svakodnevno jer je besplatna dere bez milosti, svu onu silnu rasvjetu na njoj, čišćenje snijega, nadzorne kamere. Ali također financiramo i gospodarski rast njihovim korporacijama, bankama, tajkunima, političarima…

Zauzvrat možemo uživati u njihovim “važnim” dvorskim igrama u Zagrebu kojima nas hrane centralizirani mediji (prepoznat ćete ih po reklamama državnih tvrtki, korporacija, banaka i ministarstava).

Rezultat? Ono što se uvijek događa pri centralizaciji. Plaće u Zagrebu su iznad hrvatskog prosjeka i iznose više od 7000 kn, dok su međimurske gotovo tek nešto iznad 4000. 

Tvrtke iz Zagreba, potpomognute monopolistički skrojenim zakonima, naočigled pustoše gospodarstvo na “periferiji” zemlje. Postalo je normalno da se u Zagrebu odlučuje o svemu. Od toga hoćete li dobiti kredit u banci do toga hoćete li imati poštanski ured ili općinu.

Umjesto kralježnice razvoja, autocesta je postala kralježnicom kolonizacije vlastite države od strane njezine metropole u kojoj i dalje padaju političko-interesne odluke bez obzira što sugerirala struka.

Ostavi komentar