Kako opisati novinarski posao u nekoliko rečenica? Pa zasigurno je jedan od najdinamičnijih poslova koji postoje, a to usporedno s time podrazumijeva i mnogo stresa. To nije posao na koji dođeš i čekaju te radni zadaci koje taj dan moraš obaviti. Umjesto toga, nekoliko dana unaprijed moraš obaviti pripremu, odnosno osmisliti teme i zadatke koje ćeš napraviti sljedećeg tjedna i usporedno s time raditi sve ono što ti je na popisu taj tjedan.
I naravno, tu nikad ne ide sve po planu. Događa se da te napadaju jer si piknuo u osinje gnijezdo i ukazao na srž problema. Pritisak i stres koji pri tome osoba doživljava teško je opisati. Dogodi se često i to da ti se baš taj dan nitko ne javlja ili da ti osoba odgodi dogovor u zadnji čas pa moraš nešto novo smisliti u jako kratkom periodu. Zbog toga radni dan potraje do kasnih večernjih sati. I u radnom tjednu, i za vikende i za blagdane.
Nema tu previše filozofije. Na kraju ili se prilagodiš takvom tempu života ili izgoriš i pronađeš drugi posao, odnosno vrtoglavo promijeniš svoju karijeru. Mnogi me pitaju pa kako možeš raditi taj posao i da oni to ne bi mogli. Sigurno se pitate što to onda mene drži u tom poslu. Odgovor je prilično jednostavan. To je činjenica što znam da se mojim člancima nešto u društvu promijenilo na bolje. Veseli me svaka povratna informacija koja to govori. To te tjera još više i jače prema naprijed.
Prošlog tjedna radila sam na strašnoj priči starijeg bračnog para iz Jurovčaka koji je bio pretučen, zavezan i opljačkan. Strašna priča koja ti ledi krv u žilama. Zato me izuzetno obradovala činjenica kada mi se javio čovjek koji je pročitao priču i odlučio pomoći starijem bračnom paru s pronalaskom novog smještaja. Tako je jedna tužna priča dobila lijep završetak. Upravo je to ta čar novinarskog posla. Čar koja pokazuje da su promjene moguće malim koracima i da bi svatko od nas trebao krenuti prvo od sebe.
