U svakoj generaciji postoje prognoze za neke veze i brakove. Naravno, svi jako dobro znamo da je zadirati u tuđu privatnost i više nego nepristojno, ali vremena privatnosti davno su prošla. I dok je nekad bilo “normalno” lukati kroz prozor i u kuhinji na kavi sa susjedom izmijeniti što ima novo u selu/gradu, danas nam skoro pa ni ne treba susjeda. Ta se susjeda danas zove Instagram ili Facebook.
Društvene mreže, iako su prvotno bile osmišljene za komunikaciju i povezivanje ljudi iz raznih krajeva, danas služe da se puk može pohvaliti. Pohvaliti svojim nadasve savršenim društvenim, ljubavnim i statusnim životima. Danas ako nemaš sto pedeset savršenih fotosešna dok si trudna, dok se udaješ i dok dobiješ dijete, nisi normalna. Ako to i napraviš, a ne objaviš na Instagramu – pa onda si još bolje luda!
Da ne govorimo o ispadima ljubavnih citata povodom godišnjica veze ili brakova. Ispada da su to na sve strane samo savršeni muževi i žene. Svi izgledaju sretno, super su obučeni, obavezno su poslikani na nekoj nezaboravnoj insta-lokaciji, savršeno kuhaju, izgledaju, ma sve, sve. Samo hedonizam i sreća. I naravno da onda kad se svaki treći brak (statistika) raspadne, svi se čudom čude.
E, onda kreće ono klasično okupljanje susjeda u selu/gradu. Ipak, rastave nisu nešto što se može objaviti na Instagramu jer je tužno, ružno i ne baš reprezentativno, pogotovo jer živimo u društvu u kojem nije normalno da si ružan, tužan, ne daj, Bože, nesretan. Pa se pitaju susjede: “Joj, pa kaj im se dogodilo? Pa zgledali su uvijek tak sretno. Pa okolo su stalno hodali, gle kak im je dete lepo!” i slično.
Možda sam s vremenom postala presubjektivna i dobila averziju prema društvenim mrežama jer preko njih svakodnevno radim, ali što sam starija, to mi je veći gušt biti maknuta i nevidljiva na društvenim mrežama. Sve moje fotke idu u album i imaju samo jednu funkciju – da se kao obitelj prisjećamo lijepih trenutaka.
