Bez obzira na to što se najviše koplja lomi oko kurikularne reforme, ministrica Blaženka Divjak jedna je od rijetkih u Plenkovićevoj Vladi koja zajedno sa suradnicima radi dobar posao.
Nije lako slomiti otpore u sustavu koji se teško mijenja, a obrazovni je jedan od “najtvrđih oraha”. Stručna i kompetentna ministrica bez obzira što se i njoj znaju događati gafovi (nitko nije savršen), zapravo je putokaz tko bi trebao biti na čelu naših ministarstava. Političare opće prakse trebali bi zamijeniti kompetentni stručnjaci nakon čega bi se i kod nas počele mijenjati stvari.
Dobra je stvar, također, što ipak nisu svi protiv promjena, iako ih se mnogi boje, prvenstveno zbog strahova da bi mogli izgubiti “siguran posao”. Međutim, ako se one ne dogode, neće biti naprednijeg sutra. Izgleda da su tako sva silna putovanja učitelja koja nam se ponekad čine kao da zamjenjuju neostvarene želje privatnih putovanja, zahvaljujući Erasmusu i sličnim programima, ipak donijele ploda. Vidi se u praksi što rade drugi, što bi trebalo zadržati, a što bi trebalo promijeniti i to je izvrsno. Zajedno s “vanjskim faktorima” poput Bakićeve STEM revolucije, učitelji i profesori, posebice oni mlađi, polako, ali sigurno shvaćaju da je krajnje vrijeme za promjene u školskom sustavu koje moraju biti puno dublje nego je to kurikularna reforma.
U prošlom broju pisao sam o tome da nema prave decentralizacije u našoj zemlji, a ministrica Divjak jedna je od rijetkih koja izgleda shvaća da županijama, gradovima i školama treba dati više ovlasti ne samo u upravljanju školama, već i u osmišljavanju provođenja nastave i školskih praznika, a uskoro nadamo se i programa, smjerova koji će biti usklađeni s potrebama tržišta rada i puno toga drugoga.
Na mikro razini puno brže i puno lakše se rješavaju konkretni problemi od interne države kojoj treba puno više vremena da bi pokrenula i uradila najmanje promjene. To se najbolje vidi po našoj Tehničkoj školi koja se izvrsno prilagođava potrebama koje imaju međimurske metalske i druge tvrtke sličnih branši.
Opet se dokazuje da posebice mi ovdje na Sjeveru, možemo puno kvalitetnije rješavati probleme nego je to slučaj kada se oni isključivo rješavaju u centrima moći.
Istini za volju kada je obrazovanje u pitanju onda se od ministarstva očekuje da napravi okvir za promjene koji će biti još sveobuhvatniji od kurikularne reforme. Da školovanje bude prilagođeno djetetu za 21. stoljeće.
Naime, posve je jasno da koncept od 12-14 predmeta u osnovnoj školi i 18-20 u srednjoj, posebice u općim gimnazijama i slično više ne postoji u modernim školskim sustavima. Tamo se mnogi predmeti spajaju. Ostaju jezici materini i strani, matematika, tjelesni, gotovo svi imaju domaćinstvo, dok je sve ostalo interdisciplinarno. Više nastavnika radi jedan predmet kao što su: Prirodne znanosti, Društvene znanosti, Umjetnost, STEM..
I to je to kada je moderno opće obrazovanje u pitanju. Posebice kada su srednje škole u pitanju sve ovisi o tome koja se razina gimnazije ili strukovnih škola upiše i prema tome se uče i neki dodatni predmeti. Međutim, njih nema više od 10-12 bilo koja srednja škola bila u pitanju.
Što prije krenemo prema tome da se naš školski sustav prilagodi najnaprednijim europskim i sjeverno-američkim, bit će nam lakše kasnije.
Opće znanje imalo je smisla kada nije bilo tehnologija, kada je bilo teško saznati brojne činjenice, jer su one postojale samo u knjigama. Međutim, danas to postaje apsurdno jer je sve na Internetu i dostupno s jednim klikom. To ne znači da više ne treba učiti, ali više nije potrebna širina bubanja činjenica, već prvenstveno učenje s razumijevanjem i povezivanjem.
Što se tiče osnivača, županija i gradova, oni bi također trebali što prije prestati graditi nove školske zgrade i dvorane. S obzirom na broj djece i promjene koje su uvode sada je najvažnije “zidove” zamijeniti najsuvremenijom mogućom opremom.
Naravno da cijela priča nije tako jednostavno kako se možda čini. Ali sve se svodi na ranije nabrojeno. Uglavnom, ništa nije previše komplicirano, ali kod nas je to uglavnom tako, ne samo u ovom, nego i u bilo kojem drugom institucionalnom segmentu jer politika prečesto ima glavnu riječ umjesto stručnjaka. Ministrica Divjak jedna je od rijetkih izuzetaka.
