Trg Republike Hrvatske i ZDS

[layerslider id=”3″]

Najljepši zagrebački trg od četvrtka je Trg Republike Hrvatske, odlučuje tako Gradska skupština Zagreba. Spor oko imena trga koji je trajao nekoliko godina tako je završen ili bi trebao biti. Čini se da na kraju nitko previše nije imao ništa protiv novog naziva, a kako i bi kad je to naziv države u kojoj živi. Na taj je način pronađeno sretno rješenje koje nikoga ne vrijeđa.

Trg Republike Hrvatske mnogo je primjereniji naziv nego prijašnji naziv Trg maršala Tita, jer se na tom trgu nalazi Hrvatsko narodno kazalište, rektorat Zagrebačkog sveučilišta, sjedište Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i druge važne institucije, a za građane važne i kultne najmanje tri kavane i Meštrovićev zdenac života.

Preimenovanje ulica i trgova sve je drugo nego jednostavna zadaća i ono je najčešće politički motivirano. No je li otpor građana samo političke naravi?

Dakako da nije. U svakom nazivu trga ili ulice simbolično se sažimaju mnoga sjećanja iz mladosti, koje sad netko želi na silu oteti i promijeniti. Promjena naziva uvijek je emotivni šok i zbog toga je otpor toliko jak.

Nije slučajno što se danas nazivi ulica i trgova u europskim državama mijenjaju postupno i polako, a najčešće se daje vremenu da odluči. Konkretno, čeka se da vlasnici sjećanja sa starim simbolima umru, no ni to nije pouzdan put. Kažu da se i danas u Francuskoj zna tko je bio na kojoj strani u vrijeme francuske revolucije prije nekoliko stoljeća.

Kod nas pak borba između lijevih i desnih simbola traje gotovo stoljeće, ne zna se kad će završiti. Možda jednog dana kad nestanu današnje generacije.

Mnoge ljevičare kod nas smeta ustaški pozdrav Za dom spremni, iako je pozdrav Za dom bio uobičajen još od vremena Zrinskih. Danas je njegova inačica Za dom spremni nepoželjna kao simbol jednog vremena i hrvatskog fašizma u Drugom svjetskom ratu.

S druge strane, pripadnici HOS-a ginuli si u Domovinskom ratu za domovinu i slobodu kao i svi hrvatski branitelji. Povijesno, Hrvatsku je oslobodila hrvatska vojska i policija, a pripadnici HOS-a bili su njen sastavni dio i to ne najvažniji. U Međimurju je od oko osam tisuća hrvatskih branitelja pripadnika HOS-a bilo jedva za jedan ili dva voda. Zašto je i kome potrebna naknadna glorifikacija ustaškog pozdrava?

Na isti su način hrvatski gardisti bili sastavni dio Hrvatske vojske i borili se za domovinu. Da li bi sad gardisti trebali imati neki poseban pozdrav kao svoj simbol, koji treba istaknuti kao ratnu zastavu? Ili specijalci hrvatske policije, hrvatski mornari ili piloti? Zar Hrvatska vojska i hrvatska policija ne nastavlja slobodarske tradicije hrvatskog naroda?

 

 

Ostavi komentar