[layerslider id=”3″]
Hrvatska je među zemljama Europske unije najlošija u privlačenju novca europskih fondova, na zadnjem je mjestu. Dežurni analitičari Hrvatske gospodarske komore uspjeli su izračunati da bi bolje korištenje europskih fondova moglo podići stopu gospodarskog rasta i do tri posto, uz povećan bruto društveni proizvod za desetak i više posto.
Sad se, kao i obično, traže krivci. Zna se da je glavni krivac onaj koji trenutno vlada, a drugi onaj koji je vladao prije.
Prošle godine bilo je prema izjavama nešto bolje, no još daleko od mogućnosti, od ponuđenih gotovo stotinu milijardi kuna tek je trećina pokrivena projektima i programima, dok je povrat novca samo 0,4 posto. Ovdje je, naravno, riječ o perspektivi 2014. – 2020.
Kako se čini, sami smo sebi kreirali takav nemogući sustav za dobivanje novca i postavili takve zapreke da ih nitko osim pozvanih ne može riješiti, a to su razne agencije, ministarstva i strani stručnjaci koji nam naravno trebaju, no ni izdaleka nisu dovoljni za razvoj zemlje. Oni su tek više ili manje uspješni politički centri za učenje koji ovise o politici županije ili grada.
Krivci su i općine i gradovi koji nemaju dovoljno novca, ali i znanja za nešto više, pa na sve strane traže one koji će im donijeti novac.
Mali čovjek se tu ne snalazi, tek poneka udruga građana čeprka po pokojem fondu tražeći sitniš za svoje djelovanje. Pretvorili smo mogućnost dobivanja novca za razvoj zemlje ili kraja u nešto neprepoznato.
Tragično je da se poslovnim ljudima ne da baviti europskim fondovima jer je proces predug i prekompliciran, a njihovi inženjeri i stručnjaci imaju znanja i moć napraviti dobre programe. Dobar su primjer za ono što se želi reći Hrvatske i Međimurske vode i tu se staje, uz pokoji projekt gradnje javne ceste ili mosta. Projekte planiraju država, općine i gradovi, dok se tvrtke ne pojavljuju u većoj mjeri, ne koristi se njihovo ogromno znanje i mogućnosti umrežavanja po Europi, a to je daleko premalo.
Zar zbilja nema dovoljno inovativnosti u tvrtkama? To je naprosto neistina. Što bi rekao Tesla da je danas živ? Zašto nekoliko tisuća tvrtki samo u Međimurju ne može iznjedriti stotinjak ili više samostalnih ili zajedničkih programa koji će proći na natječajima i dobiti sredstva za svoj razvoj, ali i razvoj kraja? Zašto im nedostaje volje, ali i hrabrosti da se bore za svoje ideje, pa makar bile i pogrešne, dok naš novac dobivaju strani ulagači?
