[layerslider id=”3″]
Mađarski premijer Orban ponovio je da Mađari ne žele neintegrirano društvo u kojemu bi paralelno živjele dvije zajednice, kršćanska i muslimanska, misleći tu na izbjeglice i migrante. Zbog toga vodi politiku gradnje zidova i jednostavno ne želi izbjeglice u svojoj zemlji, dok ga europski političari javno osuđuju. Dakako, on to ne govori napamet, vidi što se događa u drugim europskim zemljama gdje postoje paralelne životne zajednice zbog kojih nastaje mnogo dodatnih problema.
Orban uz ostalo kaže: – Mi Mađari smatramo da je kršćanska tradicija važna… Vjerujemo da je nacionalna svijest nešto dobro i da to nije nešto opasno, kao što je primjerice opasan nacionalizam. Nacionalna svijest je dobra i potrebna jer ona određuje i konstituira temeljni okvir našeg postojanja.
Povijest će pokazati je li mađarski premijer kojega se smatra desničarem u pravu ili ne, činjenica je da je to vruće pitanje u Mađarskoj, ali sve više i u Njemačkoj i zemljama Europske unije.
Paralelna zajednica umiveno je ime za geto, gdje manjina ne živi kao većina društva.
Domaći mediji bez pardona ovih dana opet na naslovnicama donose: “Bijedan život u međimurskim romskim getima”. Za nekoga tko živi u Rijeci ili u Zagrebu sve je jasno: Međimurci su krivi što Romi žive u getima. I nema dalje, točka. Međimurci su krivi, presuda je unaprijed donesena.
Istina je upravo suprotna. Zahvaljujući postupcima urbanizacije i programima, zadnjih godina romska naselja napokon dobivaju struju i vodu, povećavaju standard, što je preduvjet za bolji život, sve više romske djece ide u školu. Ipak, država i društvo su spori u ovom ubrzanom vremenu.
Mnogi zbog raznih društvenih tereta ne stignu do kraja, a ako i stignu, teško nalaze posao. Međimurski Romi su većim kršćani ili se smatraju takvima, pa religija nije ona koja razdvaja. Naći posao nije i nemoguće. Dva Roma iz Kotoribe strojovođe su na vlakovima, ima i učitelja Roma. Širom su otvorena vrata Europe, pa mogu raditi i u europskim zemljama ako imaju znanja. No treba ih ohrabriti, pogotovo one koji misle je najlakše živjeti od socijalne pomoći obiteljima ili izazivati društvenu osudu sitnim nepodopštinama.
Kako izbjeći ovu medijsku stigmu koja je unaprijed zadana? Ako se tako nastavi, ljudi našeg kraja počet će se stidjeti govoriti da su Međimurci, kako ne bi bili prokazani kao oni na zlu glasu koji getoiziraju jadne Rome. No i Romi su Međimurci, tu žive, no vjeruju da ne mogu pronaći sreću.
