Mladi i siromašni pred vratima

[layerslider id=”3″]

Kažu da će uvijek biti bogatih i siromašnih i onih socijalno isključenih. Najnoviji podaci o bogatima i siromašnima ne dolaze nam iz nerazvijenih zemalja, već od bogatih, kao što je Amerika i druge bogate zemlje. Događa se proces u kojemu je bogato manje od jedan posto stanovništva, koje posjeduje bogatstvo ravno gotovo cijelokupnom stanovništvu, odnosno preko devedeset posto onih koji nisu bogati. Ta suprotnost je na žalost sve veća i djeluje gotovo kao prirodni zakon.

Danas stručnjaci bogatstvo i siromaštvo u razvijenim državama mjere takozvanim Gini koeficijentom, tako na primjer organizacija OECD. Ako je ta vrijednost bliže nuli, to je jednakost veća, ako je bliže jedan, jednakost je manja. Pa tako imamo da je najveća jednakost dohodaka stanovništva među nordijskim zemljama, što smo intuitivno već nekako i sami znali. Među najboljim zemljama s najmanjom nejednakošću su Island, Norveška, Danska, ali i Finska i nama začudo susjedna Slovenija koja je je samom vrhu prema jednakosti po dohotku u svijetu.

S druge strane, države s najvećim razlikama između bogatih i siromašnih je Čile, ali i Sjedinjene američke države, Meksiko i Turska. Ispod granice siromaštva nalazi se oko 17 posto stanovništva u SAD-u, Turskoj i Izraelu.

Politika državne štednje koju je godinama svojedobno preporučivao MMF kao svjetski policajac, izazivala je u Hrvatskoj kroz više desetljeća više štete nego koristi, jer se štedilo na siromašnima, a tako je i sve do danas. Mirovine su male, plaće također, a kapital nije zalutao u ovaj kraj zemaljske kugle u većoj mjeri.

Čak i oporavak gospodarstva zadnjih godina izaziva još veće nejednakosti, povećavajući prihode kapitala. Najviše stradaju mladi. Dok su prije najsiromašniji bile oni s preko 65 godina, danas su to sve više mladi s 25 ili kojom godinom više. Nezaposlenost mladih postaje sve značajnije epohalno-socijalno pitanje te dovodi do revolta.

Ono što se od drastično promijenilo kroz stotinu godina je to da oporavak neke zemlje ne donosi značajan rast prihoda od rada. Zarađuju oni koji imaju kapital.

Za vlasnike kapitala danas zarađuju roboti koji odmah povećavaju produktivnost za preko 200 posto ili više. Broj robota u svijetu mjeri se već gotovo u stotinama tisuća i uskoro milijunima, u Hrvatskoj ih ima samo 300. Oni sve više zarađuju za bogate, a radnici im sve manje trebaju, dok nejednakosti galopiraju.

Postavlja se legitimno pitanje: što će ljudi raditi da bi dostojno živjeli i treba li već sad dići pobunu, dakako ne protiv robota?

 

Ostavi komentar