Lude elite i zbunjeni narodi

[layerslider id=”3″]

Vlast ljevice uspješno je srezala prosječne prihode grčkog kućanstva, građani Grčke danas su siromašniji za preko trideset posto.

Svi su stručnjaci smatrali da treba štedjeti, a to su uvjetovali i veliki svjetski “zelenaši” koji su posuđivali novac uz visoke kamate. Stalno smo slušali o potrebi smanjenja javnog duga i slično, no rezultat je porazan.

Europska unija i MMF odobrili su Grčkoj u svibnju 2010. godine 73 milijarde eura pomoći, a do 2015. godine još 150 milijardi eura, te još 80 milijardi eura do danas. To znači da Grčka dobila preko 300 milijardi eura pomoći, barem prema ovoj računici jer se reprogrami dugova ne vide iz brojki.

No na iznenađenje svih stručnjaka i onih koji to nisu, danas je grčki javni dug veći nego prije, no sad je odjednom postala “uspješna” u očima vjerovnika. O čemu se tu radi i tko je tu lud, a tko zbunjen? Zašto je odjednom “uspješna”?

Postavlja se osnovno pitanje: tko je važniji, novac i neoliberalizam ili narod i država?

Ako je novac i kapital kralj svijeta, a po grčkom scenariju to izgleda upravo tako, onda su i Europska unija i svjetski policajac Međunarodni monetarni fond samo čuvari tog rigidnog sustava očuvanja novca i kapitala. Oni se razlikuju samo u detaljima, EU naime smatra da bi još rigidnija štednja koja je navodno potrebna dovela do pobune naroda u Grčkoj, a Fond zagovara još strože mjere. Kao da se igraju dobrog i lošeg policajca.

Naime, ako je grčki dug danas veći no ikad i raste, a toliko se govori o “pomoći”, onda je sve jasno: vlasnici kapitala kako bogate države, tako i bankari bogatih država, kako europski, tako i američki, pretvaraju državu koja se zove Grčka u svojeg roba. Nije uzalud izmišljena sintagma “dužničko ropstvo”.

Drugi korak u strategiji pretvaranja države u roba je discipliniranje tako da država Grčka ima vratiti dug prodajom onoga što još ima, a to je privatizacija javnog sektora i smanjenje plaća. Na kraju te doktrine šoka je takozvani bankrot države, kako bi se otplatili sve veći i veći dugovi zbog visokih kamata.

No države ne mogu bankrotirati, i to je ujedno njihova velika slabost. Ostat će takoreći dužne zauvijek, a dugove će platiti tek sljedeće generacije, ako će ih uopće moći platiti zbog visokih kamata. To se događa zbog toga što je sadašnji bankarski sustav lihvarski već nekoliko stoljeća i stvara neravnotežu, a elite ne žele da se to promijeni.

Hrvatska je manje dužna od Grčke. No kamate ne spavaju dok mi spavamo, možda nam Norveška pokaže kako treba plivati s morskim psima.

Ostavi komentar