Igre na sreću i nesreću

simunko_kol_header-clanka

U Donjem Kraljevcu poslovni čovjek zaustavio je auto u centru mjesta. Još nije ni izašao iz auta, a uz njega se našao dječak od kojih dvanaest godina i zamolio ga koju kunu. Dao mu je četiri kune, koliko je taj čas imao i džepu, misleći da će dječak otići kupiti nešto za jelo. No prevario se. Dječak je sa svojim ocem otišao ravnu u najbližu kladionicu i odmah proigrao četiri dobivene kune.

Poslovni čovjek koji je također povremeni igrač vezan uz nogomet, također je otišao u tu kladionicu, no razljutio se kad je vidio što je učinio dječak, počeo je vikati na njega…

Tu ta istinita priča završava, s tim da se on javno zavjetovao da više nikom neće davati kune. Osjećao se prevarenim i moralno iskorištenim za svoje malo dobročinstvo.

Računa se da u Hrvatskoj ima oko 50.000 ovisnih kockara svih vrsta, od onih zaluđenih automatima pa do onih kojima računalo služi za klađenje na bilo što, od sporta do dionica.

Najviše ipak stradaju oni koji nemaju novca i misle da će ga steći na lak način, a to su siromašni. Takozvane igre na sreću, a kako ih popularno zovu oni koji se brinu da ta industrija cvjeta, tako s vremenom postaju igre na nesreću.

Prema dosadašnjim istraživanjima ovisnosti o kockanju u Hrvatskoj, jasne su dvije stvari: za kockare nema lijeka, a pokušaji liječenja traju doživotno, kao kod alkoholizma. Rijetki su oni koji uspiju obuzdati svoju ovisnost.

No ono što se prešućuje ili je manje znano je podatak da patološki ovisnici o kockanju u čak 80 posto slučajeva na kraju odu s druge strane zakona. Kad im ponestane novca za kockanje i kad su prezaduženi i više im niti jedan prijatelj neće posuditi ni novčića, počnu krasti sve što stignu kako bi se domogli novca za kockanje. Među kockarima ima i sve više žena, no one vješto skrivaju svoju ovisnost, no mnogo je više muškaraca svih dobi.

Prije ili kasnije ovisnici o kockanju razore svoje obitelji i upropaste sve što je moguće upropastiti.

Razne države različito se dovijaju kako bi smanjile broj ovisnika o kocki. Tako su u Mađarskoj osim na nekoliko mjesta zabranili automate za kockanje. Je li to donijelo rezultate ne zna se, čuje se da dio mađarskih kockara sad kocka kod nas. U Njemačkoj obitelj može prijaviti kockara kako bi mu se zabranio ulazak u kockarnicu.

U Hrvatskoj pak se hvalimo da pedeset posto prihoda od kockanja završi kao poticaj sporta i sportaša, bez riječi o razorenim obiteljima i drugim nevoljama armije patoloških kockara svih dobi. Nije li vrijeme za bolja društvena i zakonska rješenja?

Ostavi komentar