[layerslider id=”3″]
Najvažnija vijest koja je zasjenila sve ostale jest propast Agrokora. Nema medija koji o tome ne progovara na ovaj ili onaj način.
Nekad davno u teoriji liberalnog kapitalizma osnovni stav bio je odvojenost društva i privatnog vlasništva od države. No gotovo sve propasti velikih kompanija u zadnjih stotinu godina platile su države ili građani na bilo koji način. Zadnju veliku svjetsku krizu, koja je potrajala gotovo do danas, pokrenuo je svjetski i američki kapital, odnosno nezasitni vlasnici kapitala i menadžeri banaka.
Kod nas je riječ o privatnoj kompaniji jedne obitelji, pa se postavlja pitanje je li se dobro upravljalo. Pitanje je legitimno, ali izaziva niz drugih pitanja, tako, naprimjer: tko je mogao zaustaviti lošu praksu?
Prije desetak godina ni u Americi to nisu mogli i sve više postajemo svjesni činjenice da je u mehanizam korporacijskog kapitalizma ugrađen defekt prema kojemu su korporacije odgovorne samo svojim vlasnicima kapitala, a ne nužno državi kao zajednici građana.
Prije ili kasnije takva društvena neodgovornost velikih kompanija, koje se iz raznih razloga nađu u problemima, izaziva potrese u državama, regijama ili pak na globalnoj razini, ovisno o veličini kompanije. Jasno je da državi prije ili kasnije sve dođe na naplatu, a tako će biti i ovaj put. Stradat će ponajviše mali, a dio velikih će se spasiti.
Tko može privatnom kapitalu reći: postaješ opasan za društvo ili državu, ne smiješ se više igrati. To je u sferi poslovnih i privatnih odluka.
Sada se zakonom, popularno nazvanim Lex Agrokor, pokušava spasiti ono što se spasiti može, međutim, država uvijek dolazi na kraju, bez nje se očito ne može. Na taj se način država i vlast pretvaraju u samoposlugu velikih i ne zna se gdje je tomu kraj, dok velike banke i države igraju svoje strateške igre.
Jedini poučak jest da će ovakvih kriza biti i u budućnosti, a Hrvatska nema kvalitetne mehanizme koji to mogu spriječiti ili zaustaviti. Nema dovoljan nadzor nad tokovima kapitala i upravljanja. Multinacionalne kompanije pak znaju dobro sakriti svoje probleme.
Budući da je naša kompanija sada bolesna, uvodi se doktor za velike kompanije koji bi trebao ozdraviti ili spasiti poslovanje.
No pravo je pitanje tko je tu bolestan. Nisu li bili bolesni i svi oni koji su davali robu vjerujući da će jednom biti plaćena? Osim toga, nisu li zapravo bolesni i regulatori koji desetljećima ne čine dovoljno za ozdravljenje domaće poljoprivrede?
